OVAJ PROPIS JE AŽURAN NA DAN 31.3.2021. GODINE.
ZAKON O PREKRŠAJIMA("Sl. list CG", br. 1/2011, 6/2011 - ispr., 39/2011, 32/2014, 43/2017 - odluka US i 51/2017) |
OSNOVNE ODREDBE
Ovim zakonom uređuju se uslovi za propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija, prekršajna odgovornost, prekršajni postupak i postupak izvršenja prekršajnih sankcija.
Prekršaj je radnja koja predstavlja povredu javnog poretka koja je utvrđena zakonom ili drugim propisom i za koju je propisana sankcija.
Zakonitost u određivanju prekršaja i propisivanju prekršajnih sankcija
Nikom ne može biti izrečena prekršajna sankcija za radnju koja prije nego što je učinjena nije bila zakonom ili drugim propisom utvrđena kao prekršaj i za koju nije bila propisana sankcija.
Propisivanje prekršaja i prekršajnih sankcija
(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisivati zakonom, uredbom Vlade Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) i odlukom jedinice lokalne samouprave.
(2) Prekršajne sankcije mogu se propisivati samo u skladu sa ovim zakonom.
Prekršajne sankcije su: kazne, mjere upozorenja, zaštitne mjere i vaspitne mjere.
Opšta svrha prekršajnih sankcija
Opšta svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnih sankcija je da građani poštuju pravni sistem, da se izrazi društveni prekor učiniocu zbog izvršenog prekršaja i da se utiče na njega i sva ostala lica da ubuduće ne čine prekršaj.
Sredstva naplaćena od novčanih kazni
Sredstva naplaćena od novčanih kazni koje su izrečene za prekršaj prihod su budžeta države, izuzev sredstava naplaćenih od novčanih kazni za prekršaje kojima se krše propisi, nad čijom primjenom nadzor vrši organ lokalne uprave, koji predstavljaju prihod lokalne samouprave.
(1) Na učinioca prekršaja primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.
(2) Ako se poslije učinjenog prekršaja izmijeni propis, primijeniće se propis koji je blaži za učinioca.
Za prekršaj propisan zakonima ili drugim propisima Crne Gore kazniće se učinilac ako je prekršaj učinjen na teritoriji Crne Gore ili ako je učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Crne Gore.
(1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi protiv lica koje uživa pravo imuniteta u skladu sa pravilima međunarodnog prava.
(2) Ukoliko postoji sumnja da li se radi o licu iz stava 1 ovog člana, organ ovlašćen za pokretanje prekršajnog postupka dužan je da prije podnošenja zahtjeva za pokretanje tog postupka pribavi mišljenje ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
Upotreba rodno osjetljivog jezika
Izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu podrazumijevaju iste izraze u ženskom rodu.
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) osuđeni je lice koje je pravosnažnom sudskom odlukom oglašeno krivim za određeni prekršaj;
2) kažnjeni je lice kome je konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom određena sankcija.
(2) Izrazi pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu imaju značenje koje je određeno članom 4 stav 1 tač. 1 i 2 Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela.
(3) Izrazi odgovorno lice u državnom organu, organu državne uprave, organu lokalne samouprave i lokalne uprave, vojno lice i učinilac imaju značenje koje je određeno članom 142 st. 3 i 10 Krivičnog zakonika.
(4) (brisano)
NAČINI IZVRŠENjA PREKRŠAJA
(1) Prekršaj može biti učinjen činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Prekršaj je učinjen nečinjenjem kad je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.
Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to zakonom ili drugim propisom propisano.
Shodna primjena Krivičnog zakonika
Na učinioca prekršaja shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika o načinu, vremenu i mjestu izvršenja, nužnoj odbrani, krajnjoj nuždi, sili i prijetnji.
PREKRŠAJNA ODGOVORNOST
Subjekti i uslovi odgovornosti
(1) Fizičko lice, pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu i odgovorno lice u državnom organu, organu državne uprave, organu lokalne samouprave i lokalne uprave (u daljem tekstu: odgovorno lice) i preduzetnik mogu biti odgovorni za prekršaj samo kad je to propisano zakonom i drugim propisom kojim je propisan prekršaj.
(2) Državni organi, organi državne uprave, organi lokalne samouprave i lokalne uprave ne mogu biti odgovorni za prekršaj.
Fizičko lice je odgovorno za prekršaj ako je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo uračunljivo i prekršaj učinilo sa umišljajem ili iz nehata.
(1) Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica ovlašćenog da postupa u ime pravnog lica.
(2) Pravno lice je odgovorno za prekršaj i u slučaju kad se ne može utvrditi ko je odgovorno lice u pravnom licu ili sud utvrdi da postoje pravne ili stvarne smetnje za utvrđivanje odgovornosti odgovornog lica.
(3) Pravno lice u stečaju odgovorno je za prekršaj, bez obzira da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna već samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi.
(4) Pravno lice može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne za prekršaj ako je prekršaj otkrio i prijavio organ upravljanja ili drugi organ tog pravnog lica.
(1) Odgovorno lice odgovorno je za prekršaj ako ga je učinilo svojom radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora i ako je postupalo sa umišljajem ili iz nehata.
(2) Zakonom ili drugim propisom kojim je propisan prekršaj može se odrediti koje je odgovorno lice odgovorno za prekršaj.
(3) Odgovornost odgovornog lica za učinjeni prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos ili funkcija, niti zato što je u toku stečajni postupak ili što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica zbog njegovog prestanka.
(4) Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne postoji ako je postupalo po naređenju organa upravljanja ili drugog lica koje mu je nadređeno, pod uslovom da je preduzelo sve radnje koje je, na osnovu zakona, drugog propisa ili opšteg akta, bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.
Odgovornost stranog fizičkog, pravnog i odgovornog lica
(1) Strano fizičko lice, strano pravno lice i odgovorno lice odgovaraju za prekršaje kao i domaće fizičko, pravno i odgovorno lice.
(2) (brisano)
Shodna primjena Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela
Na odgovornost pravnog lica shodno se primjenjuju odredbe Zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična djela kojima su uređeni: granice odgovornosti pravnih lica za krivična djela, odgovornost u slučaju stečaja, odgovornost pravnog sljedbenika, produženo krivično djelo, ukoliko nije drukčije propisano ovim zakonom.
Shodna primjena Krivičnog zakonika
Na učinioca prekršaja shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika kojima su uređeni: krivica, uračunljivost, umišljaj, nehat, stvarna zabluda, pravna zabluda, saizvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje.
PREKRŠAJNE SANKCIJE
(1) Za prekršaj se može propisati:
1) kazna zatvora;
2) novčana kazna;
3) novčana kazna ili kazna zatvora;
4) rad u javnom interesu.
(2) Za prekršaj pravnog lica i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.
(1) Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.
(2) Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od deset ni dužem od 60 dana.
(3) Kazna zatvora može se propisati samo za one prekršaje čijim bi izvršenjem mogla nastati opasnost za život i zdravlje ljudi ili bi se teže narušio javni red i mir, kao i za prekršaje nasilja u porodici.
(4) Kazna zatvora izriče se na pune dane.
(1) Novčana kazna može se propisati u rasponu ili u određenom iznosu.
(2) Zakonom se novčana kazna može propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 30 eura do 2.000 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 150 eura do 6.000 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 500 eura do 20.000 eura.
(3) Za lakše prekršaje zakonom se novčana kazna može propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 20 eura do 200 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 50 eura do 400 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 150 eura do 2.000 eura.
(4) Uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave novčana kazna može se propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 20 eura do 1.000 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 50 eura do 3.000 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 150 eura do 10.000 eura.
(5) Za lakše prekršaje uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave novčana kazna može se propisati u rasponu, i to:
1) za fizičko i odgovorno lice u iznosu od 10 eura do 100 eura;
2) za preduzetnika u iznosu od 30 eura do 250 eura;
3) za pravno lice u iznosu od 100 eura do 1.500 eura.
(6) Izuzetno, zakonom i uredbom Vlade novčana kazna za prekršaje iz oblasti bezbjednosti hrane, međunarodnih restriktivnih mjera, zaštite od nasilja u porodici, zaštite zdravlja, zaštite životne sredine, zaštite potrošača, zaštite konkurencije na tržištu, kulturnih dobara, građevinarstva, javnog informisanja, zaštite na radu, javnih prihoda, carinskog, spoljnotrgovinskog, bankarskog i deviznog poslovanja, kao i usluga i prometa hartijama od vrijednosti, može se propisati u visini do dvostrukog maksimuma iz st. 2 i 4 ovog člana.
(7) Za najteže prekršaje iz stava 6 ovog člana, visina novčane kazne može se propisati i u procentu od 1 do 10% povrijeđene zaštićene vrijednosti, sa naznakom posebnog minimuma i maksimuma procenta novčane kazne.
(8) Za najteže prekršaje iz oblasti sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja konkurencije visina novčane kazne može se propisati u procentu od 1 do 10% od ukupnog godišnjeg prihoda učesnika na tržištu, za obračunsku godinu koja je prethodila godini kad je prekršaj učinjen.
(9) Izuzetno, za najteže prekršaje iz oblasti bankarskog poslovanja zakonom se može propisati novčana kazna u visini do desetostrukog maksimuma propisanog stavom 2 ovog člana.
(10) Za prekršaje iz koristoljublja kojima je ostvarena imovinska korist, učinilac se može strože kazniti, a najviše do dvostrukog iznosa propisane novčane kazne za taj prekršaj.
(1) U odluci o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od osam dana niti duži od 60 dana od dana pravosnažnosti odluke, a u opravdanim slučajevima (zavisno od visine novčane kazne i imovinskih prilika okrivljenog), sud može odrediti da se izrečena novčana kazna plati u ratama, pri čemu rok otplate ne može biti duži od šest mjeseci.
(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, u slučajevima propisanim ovim zakonom, može se odrediti da se izrečena novčana kazna plati odmah.
(1) Umjesto kazne zatvora ili novčane kazne učiniocu prekršaja može se izreći kazna rada u javnom interesu, uz njegov pristanak.
(2) Rad u javnom interesu je svaki društveno koristan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti.
(3) Rad u javnom interesu ne može biti kraći od osam časova niti duži od 80 časova, pri čemu se ne može obavljati duže od dva časa dnevno, odnosno duže od 40 časova u toku jednog mjeseca.
(4) Prilikom izricanja kazne rada u javnom interesu sud će voditi računa o vrsti i težini prekršaja, kao i o ličnosti učinioca.
(5) Ukoliko učinilac ne vrši rad u javnom interesu, ova kazna će se zamijeniti kaznom zatvora, tako što će se svaka četiri započeta časa rada u javnom interesu zamijeniti sa jednim danom zatvora.
Opšta pravila o odmjeravanju kazne
(1) Učiniocu će sud odrediti visinu kazne uzimajući u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a naročito težinu prekršaja i njegove posljedice, stepen odgovornosti, pobude iz kojih je i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život učinioca, njegove lične prilike i držanje poslije učinjenog prekršaja, njegovo imovno stanje, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.
(2) Ako je prekršaj učinjen u povratu, naročito će se uzeti u obzir da li je raniji prekršaj iste vrste kao i novi prekršaj, da li su oba prekršaja učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranijeg kažnjavanja.
(3) Prilikom odmjeravanja kazne ne može se kao otežavajuća okolnost uzeti u obzir ranije izrečena kazna ako je od dana pravosnažnosti odluke o prekršaju proteklo više od dvije godine.
Ako sud prilikom odmjeravanja kazne utvrdi da prekršaj nije teže prirode i da postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da će se i sa blažom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može se ublažiti tako što će se:
1) izreći kazna ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonom utvrđene mjere za tu vrstu kazne;
2) umjesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna.
(1) Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi kazne za svaki od tih prekršaja, pa će za sve te prekršaje izreći jedinstvenu kaznu.
(2) Jedinstvena kazna će se izreći po sljedećim pravilima:
1) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, izreći će se jedinstvena kazna zatvora koja ne može biti duža od 60 dana;
2) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna, izreći će se jedinstvena novčana kazna koja predstavlja zbir utvrđenih novčanih kazni, pri čemu jedinstvena novčana kazna ne može preći maksimalni iznos novčane kazne propisane članom 24 st. 2 do 6 i stav 9 ovog zakona;
3) ako je za neke prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje novčana kazna, izreći će se jedna kazna zatvora i jedna novčana kazna u skladu sa tač. 1 i 2 ovog stava;
4) ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna rada u javnom interesu, izreći će se jedinstvena kazna rada u javnom interesu koja ne može trajati duže od 80 časova.
Prekršaj u produženom trajanju
(1) Prekršaj u produženom trajanju čini više istih ili istovrsnih prekršaja učinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog učinioca, a koji predstavljaju cjelinu zbog postojanja najmanje dvije od sljedećih okolnosti: istovrsnosti predmetnog prekršaja, istovjetnosti oštećenog, korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstva mjesta ili prostora izvršenja prekršaja ili jedinstvenog umišljaja učinioca.
(2) Prekršaji upravljeni protiv ličnosti mogu činiti prekršaj u produženom trajanju samo ako su učinjeni prema istom licu.
(3) Ako prekršaj u produženom trajanju obuhvata lakše i teže oblike istog prekršaja, smatraće se da je prekršajem u produženom trajanju učinjen najteži oblik od učinjenih prekršaja.
Uračunavanje vremena lišenja slobode i zadržavanja
(1) Vrijeme za koje je učinilac prekršaja bio lišen slobode ili zadržan, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu rada u javnom interesu i novčanu kaznu.
(2) Lišenje slobode i zadržavanje koje je trajalo duže od osam, a kraće od 20 časova računa se kao dan zatvora, četiri časa rada u javnom interesu ili 25 eura novčane kazne.
Mjere upozorenja koje se mogu izreći u skladu sa ovim zakonom su opomena i uslovna osuda.
Svrha opomene i uslovne osude, u okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, je da se prema učiniocu koji je kriv ne primijeni kazna za prekršaje lakše prirode, kad to nije nužno za prekršajnopravnu zaštitu i kad se može očekivati da će samo upozorenje (opomena) ili upozorenje uz prijetnju kazne (uslovna osuda) dovoljno uticati na učinioca prekršaja da ubuduće ne čini prekršaje.
(1) Kad postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne ili ako se radi o naročito lakom obliku tog prekršaja, sud može, umjesto kazne, izreći opomenu.
(2) Opomena se može izreći i kad učinilac prije donošenja odluke o prekršaju ispuni propisanu obavezu, odnosno otkloni ili naknadi pričinjenu štetu.
(1) Uslovnom osudom sud učiniocu utvrđuje kaznu zatvora i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od jedne godine (vrijeme provjeravanja), ne učini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.
(2) Izuzetno, uslovnom osudom sud može osuđenom utvrditi i zaštitnu mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti i istovremeno odrediti da se ona neće izvršiti ako, za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni duže od jedne godine (vrijeme provjeravanja), ne učini novi prekršaj ili ispuni drugi uslov koji mu odredi sud.
(3) Sud će izreći uslovnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može postići svrha kažnjavanja, naročito imajući u vidu odnos učinioca prema tom prekršaju ili prema oštećenom i da će naknaditi štetu prouzrokovanu prekršajem.
(1) Učiniocu prekršaja, uz izrečenu uslovnu osudu, sud može odrediti jednu ili više obaveza i to da:
1) naknadi učinjenu štetu;
2) vrati korist koju je pribavio prekršajem;
3) ispuni druge obaveze propisane zakonom koje su primjerene učinjenom prekršaju.
(2) Rok za ispunjenje obaveze iz stava 1 ovog člana određuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.
(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedan ili više prekršaja iste vrste i težine ili ako ne ispuni postavljeni uslov.
(2) Ako osuđeni u toku vremena provjeravanja učini neki drugi prekršaj, sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjeni prekršaj i učinioca, a naročito težinu prekršaja i pobude iz kojih je učinjen, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu.
(3) U slučaju opozivanja uslovne osude, sud će, primjenom odredaba člana 29 ovog zakona, izreći kaznu i/ili zaštitnu mjeru za ranije izvršeni i za novi prekršaj, uzimajući kaznu i/ili zaštitnu mjeru iz opozvane odluke kao već utvrđenu.
(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novi prekršaj izreći kaznu ili uslovnu osudu. Ako izrekne uslovnu osudu, sud će utvrditi jedinstvenu kaznu za raniji i novi prekršaj, uzimajući u obzir ranije utvrđenu kaznu, u skladu sa odredbama ovog zakona o odmjeravanju kazne za prekršaje u sticaju i odrediti novo vrijeme provjeravanja.
(5) Sud će opozvati uslovnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđeni u toku vremena provjeravanja ne izvrši obaveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obaveza, sud te obaveze može zamijeniti drugim obavezama ili osuđenog osloboditi obaveza.
(6) Uslovna osuda se ne može opozvati nakon što protekne jedna godina od isteka vremena provjeravanja bez obzira na razloge za opoziv.
Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom
(1) Sud može odrediti da se učinilac kome je izrečena uslovna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja ako se, s obzirom na njegovu ličnost, raniji žuvot, držanje poslije učinjenog prekršaja, a naročito njegov odnos prema oštećenom i okolnosti izvršnja prekršaja, može očekivati da će se zaštitnim nadzorom potpunije ostvariti svrha uslovne osude.
(2) Zaštitni nadzor obuhvata zakonom predviđene mjere pomoći, staranja, nadzora i zaštite.
(3) Zaštitni nadzor određuje sud u odluci kojom izriče uslovnu osudu i određuje mjere zaštitnog nadzora, njihovo trajanje i način njihovog ispunjavanja.
(4) Zaštitni nadzor vrše stručna lica organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija.
(5) Zaštitni nadzor može trajati za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja, ali se odlukom suda može ukinuti i prije, ako su prestali razlozi za određivanje zaštitnog nadzora.
Posebne obaveze uz zaštitni nadzor
Zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više od sljedećih obaveza:
1) podvrgavanje liječenju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;
2) uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili droga;
3) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima;
4) uzdržavanje od posjećivanja određenih mjesta, ugostiteljskih objekata, sportskih manifestacija ili priredbi, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje prekršaja.
Opoziv uslovne osude sa zaštitnim nadzorom
Na opoziv uslovne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se odredbe člana 37 ovog zakona.
Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši prekršaje.
(1) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom, i to:
1) oduzimanje predmeta;
2) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;
3) zabrana upravljanja motornim vozilom;
4) obavezno liječenje alkoholičara od zavisnosti;
5) obavezno liječenje narkomana od zavisnosti;
6) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;
7) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;
8) javno objavljivanje odluke;
9) protjerivanje stranaca sa teritorije Crne Gore.
(2) Zakonima kojima se propisuju prekršaji mogu se odrediti i druge zaštitne mjere, uslovi i rokovi za njihovo izricanje.
(3) Zaštitne mjere propisane ovim i posebnim zakonom mogu se, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, propisati i primijeniti u trajanju koje ne može biti kraće od 30 dana niti duži od dvije godine.
(4) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primjenjuje se trajno.
(5) Izuzetno od stava 1 ovog člana, zaštitna mjera oduzimanja predmeta može se propisati i drugim propisom.
(1) Učiniocu prekršaja, uz izrečenu kaznu ili mjeru upozorenja, može se izreći jedna ili više zaštitnih mjera.
(2) Zaštitna mjera može se izreći i kad prekršajna sankcija iz stava 1 ovog člana nije izrečena, samo ako je takva mogućnost propisana zakonom.
(3) Ako je jednom odlukom za više učinjenih prekršaja potrebno izreći više zaštitnih mjera različite vrste, sud će izreći sve te zaštitne mjere.
(4) Ovlašćeni organ iz člana 111 stav 2 ovog zakona može prekršajnim nalogom izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju, kao i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta.
(5) Zaštitne mjere iz člana 42 stav 1 tač. 1, 4, 5 i 6 ovog zakona mogu se izreći i kad nijesu propisane za prekršaj.
(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina učinioca.
(2) Predmeti iz stava 1 ovog člana mogu se oduzeti i kad nijesu svojina učinioca, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ljudi ili imovine, razlozi morala ili kad i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje prekršaja, a time se ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od učinioca.
(3) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu propisani uslovi za izricanje mjere iz stava 1 ovog člana, ova mjera može se izreći ako okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, lične prilike i sklonosti učinioca opravdavaju njeno izricanje.
(4) Nadležni sud koji donosi odluku ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog oduzete predmete dostavlja organu uprave nadležnom za poslove upravljanja državnom imovinom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom.
(5) Predmeti koji se oduzimaju ili se mogu oduzeti, oduzeće se i kad se prekršajni postupak ne završi odlukom kojom se učinilac oglašava krivim, ako to zahtijevaju razlozi bezbjednosti ljudi ili imovine, razlozi morala, kao i u drugim slučajevima propisanim zakonom ili drugim propisom.
(6) Zakonom ili drugim propisom kojim se propisuje prekršaj može se predvidjeti obavezno izricanje zaštitne mjere oduzimanje predmeta.
(7) Zakonom se može odrediti obavezno uništavanje oduzetih predmeta.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti
(1) Zabranom vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti učiniocu prekršaja se zabranjuje da obavlja poziv, djelatnost ili dužnost koje obavlja na osnovu prijave, odnosno odobrenja ili dozvole nadležnog organa.
(2) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu propisani uslovi za izricanje mjere iz stava 1 ovog člana, ova mjera može se izreći učiniocu koji je zloupotrijebio poziv, djelatnost ili dužnost za izvršenje prekršaja, ako se opravdano može smatrati da bi dalje obavljanje takvog poziva, djelatnosti ili dužnosti bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili bi bilo štetno za privredno ili finansijsko poslovanje drugih pravnih lica ili za privredu, ako to zahtijevaju razlozi morala ili ako je učinilac za posljednje dvije godine kažnjen zbog istog ili sličnog prekršaja.
(3) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti duže od šest mjeseci, računajući od dana pravosnažnosti odluke o određivanju te mjere, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru ili u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena zaštitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti sud može izreći ako je učiniocu izrečena kazna, uslovna osuda, opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.
(5) Ako je izrečena uslovna osuda, sud može odrediti da se ta prekršajna sankcija može opozvati, ako učinilac prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
(1) Učiniocu prekršaja kojim se ugrožava javni saobraćaj može se izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(2) Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nijesu posebno utvrđeni uslovi za izricanje zaštitne mjere, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbjednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(3) Prilikom odlučivanja da li će se izreći ova mjera uzeće se u obzir i okolnost da li je okrivljeni po zanimanju vozač motornog vozila.
(4) Sud određuje trajanje zaštitne mjere iz stava 1 ovog člana, koja ne može biti kraća od 30 dana niti duža od šest mjeseci, a ova mjera će se izvršiti nakon pravosnažnosti odluke, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava zaštitna ili vaspitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(5) Licu koje ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom zabrana se izriče za upravljanje motornim vozilom na teritoriji Crne Gore.
(6) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati ako učinilac prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.
(1) Zaštitnu mjeru javnog objavljivanja odluke sud će izreći ako smatra da bi bilo korisno da se javnost upozna sa odlukom, a naročito ako bi njeno objavljivanje doprinijelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti sigurnost prometa roba i usluga ili privreda.
(2) Zavisno od značaja prekršaja sud odlučuje da li će se odluka objaviti preko štampe, radija ili televizije ili preko više navedenih sredstava informisanja, kao i da li će se njeno obrazloženje objaviti u cjelini ili u izvodu, pri čemu će voditi računa da način objavljivanja omogući obaviještenost svih u čijem interesu je treba objaviti.
(3) Javno objavljivanje odluke može se izvršiti najkasnije 30 dana od dana njene pravosnažnosti.
(4) Zakonom kojim se propisuje prekršaj može se propisati obavezno izricanje zaštitne mjere javnog objavljivanja odluke.
(5) Troškove javnog objavljivanja odluke snosi osuđeni.
Protjerivanje stranaca sa teritorije Crne Gore
(1) Sud može stranca koji je učinio prekršaj zbog kojeg je nepoželjan njegov dalji boravak u zemlji protjerati sa teritorije Crne Gore za vrijeme do jedne godine.
(2) Prilikom ocjene da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana, sud će uzeti u obzir prirodu i težinu učinjenog prekršaja, pobude iz kojih je prekršaj učinjen, način izvršenja prekršaja i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljeg boravka stranca u Crnoj Gori.
(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravosnažnosti odluke, pri čemu se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(4) Mjera iz stava 1 ovog člana ne može se izreći učiniocu koji uživa zaštitu u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima.
(1) U odnosu na uslove, rokove i način izricanja zaštitnih mjera iz člana 42 stav 1 tač. 4 do 7 ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe Krivičnog zakonika koje se odnose na mjere bezbjednosti.
(2) U odnosu na izvršenje zaštitnih mjera iz člana 42 ovog zakona shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje se odnose na mjere bezbjednosti.
ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI, REHABILITACIJA, PODACI IZ PREKRŠAJNE EVIDENCIJE I PRAVNE POSLjEDICE OSUDE
Osnov oduzimanja imovinske koristi
(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem prekršaja.
(2) Korist iz stava 1 ovog člana oduzeće se, pod uslovima propisanim ovim zakonom, sudskom odlukom kojom je utvrđeno izvršenje prekršaja.
Uslovi i način oduzimanja imovinske koristi
(1) Od učinioca prekršaja će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena izvršenjem prekršaja, a ako oduzimanje nije moguće učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
(2) Imovinska korist pribavljena izvršenjem prekršaja oduzeće se i od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti.
(3) Ako je izvršenjem prekršaja pribavljena imovinska korist za drugog, ta korist će se oduzeti.
(4) Iznos ili vrsta oduzete imovinske koristi će se odrediti u odluci o prekršaju.
(1) Ako je u prekršajnom postupku usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenog, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi u iznosu koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.
(2) Oštećeni koji je u prekršajnom postupku sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete imovinske koristi, ako pokrene parnicu u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnicu i ako u roku od jednog mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je usvojen njegov imovinskopravni zahtjev zatraži namirenje iz oduzete imovinske koristi.
(1) Prekršajna evidencija sadrži sljedeće podatke: lične podatke o učiniocu, podatke o prekršaju, podatke o sankcijama i podatke o pravnim posljedicama osude, kasnije izmjene podataka sadržanih u evidenciji, podatke o izdržavanju kazne zatvora i o brisanju pravnih posljedica osude.
(2) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati sudu, državnom tužilaštvu i ovlašćenim podnosiocima zahtjeva kad se radi o prekršajnom postupku protiv učinioca za koga se traže podaci, kao i organu starateljstva ili drugom nadležnom organu kad je to potrebno za vršenje poslova iz njihove nadležnosti.
(3) Podaci iz prekršajne evidencije mogu se, na obrazložen zahtjev, dati i drugim državnim organima, privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku ako još traju pravne posljedice kazne ili zaštitne mjere i ako za to postoji opravdan interes zasnovan na zakonu.
(4) Ako je odluka o prekršajnoj sankciji brisana, podaci o toj odluci ne mogu se dati nikome osim sudu, nadležnom tužilaštvu i ovlašćenom podnosiocu zahtjeva u vezi sa prekršajnim postupkom koji se vodi protiv lica čija je odluka brisana.
(5) Podatke iz prekršajne evidencije može, u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, koristiti organ nadležan za poslove policije.
(6) Niko nema pravo da traži od građana da podnesu dokaz o svom kažnjavanju ili nekažnjavanju za prekršaje.
(7) Građaninu se na njegov zahtjev mogu davati podaci o njegovom kažnjavanju ili nekažnjavanju za prekršaje, samo ako su mu potrebni za ostvarivanje njegovih prava u drugoj državi.
(8) Prekršajnu evidenciju vodi i način njenog vođenja propisuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
Registar novčanih kazni i prekršajne evidencije
(1) Registar novčanih kazni i prekršajne evidencije (u daljem tekstu: Registar novčanih kazni) je elektronska baza podataka u koju se unose podaci o svim izrečenim novčanim kaznama za prekršaje, drugim sankcijama, zaštitnim mjerama i troškovima postupka.
(2) Sud koji je donio odluku, odnosno ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog će, bez odlaganja, u odgovarajućoj formi, unijeti u registar novčanih kazni podatke o izrečenim novčanim kaznama, drugim sankcijama, zaštitnim mjerama i troškovima postupka.
(3) Sud koji primi zahtjev za sudsko odlučivanje iz člana 150 ovog zakona, taj podatak će, bez odlaganja, u odgovarajućoj formi, unijeti u registar novčanih kazni i brisati izrečenu novčanu kaznu zaštitnu mjeru i troškove postupka.
(4) Novčane kazne i troškovi postupka koji su izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravosnažne i izvršne odluke suda odmah se upisuju u registar novčanih kazni kao dug i ostaju u bazi podataka dok osuđeni, odnosno kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka, odnosno dvije trećine novčane kazne u skladu sa članom 234 stav 2 ovog zakona.
(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa rukovodi radom Registra novčanih kazni i stara se o njegovom funkcionisanju.
(6) Sadržaj i način vođenja Registra novčanih kazni propisuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
(1) Rehabilitacijom se iz prekršajne evidencije briše osuda i prestaju sve njene pravne posljedice, a osuđeni se smatra neosuđivanim.
(2) Rehabilitacija nastaje, ako:
1) lice koje je oglašeno krivim, a oslobođeno je od kazne ili kome je izrečena opomena, u roku od jedne godine od pravosnažnosti odluke, ne učini novi prekršaj;
2) lice kome je izrečena uslovna osuda, u toku vremena provjeravanja i u roku od jedne godine po isteku vremena provjeravanja, ne učini novi prekršaj;
3) lice koje je osuđeno na kaznu zatvora, novčanu kaznu ili kaznu rada u javnom interesu, u roku od jedne godine od dana kad je kazna izvršena, zastarjela ili oproštena, ne učini novi prekršaj.
(3) Novčana kazna neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se vodi kao dug u Registru novčanih kazni u skladu sa članom 54 stav 4 ovog zakona.
(4) Novčane kazne i troškovi postupka brišu se iz Registra novčanih kazni po isteku četiri godine od dana kad je prekršajni nalog postao konačan, odnosno odluka o prekršaju postala pravosnažna i izvršna.
(5) Zaštitne mjere neće se brisati iz prekršajne evidencije dok se ne izvrše ili dok ne istekne rok zastarjelosti.
(6) Rehabilitacija ne nastaje ako još traju zaštitne mjere.
(1) Pravne posljedice osude koje se sastoje od gubitka ili zabrane sticanja određenih prava propisuju se zakonom.
(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u sticanju kaznenih bodova propisuju se posebnim zakonom.
(1) Kazneni bodovi kao pravna posljedica osude mogu se zakonom kojim se uređuje bezbjednost saobraćaja na putevima propisati za učinioca koji je pravosnažno osuđen za teži prekršaj protiv bezbjednosti saobraćaja na putevima.
(2) Za jedan prekršaj može se propisati najviše do tri kaznena boda.
(3) Ako je osuđeni, odnosno kažnjeni prikupio određeni broj kaznenih bodova za koje zakon propisuje nastupanje neke pravne posljedice, nadležni organ koji vodi evidenciju o kaznenim bodovima će utvrditi da je osuđeni, odnosno kažnjeni prikupio taj broj kaznenih bodova i donijeti odluku kojom će odrediti pravnu posljedicu osude predviđenu posebnim zakonom.
(4) Pravne posljedice osude koja se sastoji u sticanju kaznenih bodova nastupaju danom pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke iz stava 3 ovog člana.
Brisanje iz evidencije o kaznenim bodovima
Kazneni bodovi brišu se iz evidencije o kaznenim bodovima nakon proteka dvije godine od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke na osnovu koje je učinilac prikupio kaznene bodove.
ZASTARJELOST
Zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka
(1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi ako protekne jedna godina od dana kad je prekršaj izvršen.
(2) Zastarijevanje prekršajnog gonjenja ne teče za vrijeme za koje se gonjenje ne može otpočeti ili nastaviti po zakonu.
(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja učinioca prekršaja.
(4) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.
(5) Izuzetno, za prekršaje iz oblasti zaštite zdravlja, zaštite životne sredine, zaštite konkurencije na tržištu, građevinarstva, carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog poslovanja, javnih prihoda, finansiranja političkih partija i prikupljanja finansijskih sredstava tokom izbora, bezbjednosti saobraćaja na putevima u pogledu tehničkog pregleda vozila, prometa roba i usluga i prometa hartijama od vrijednosti, posebnim zakonom može se propisati duži rok zastarjelosti pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, ali ne duži od tri godine.
(6) Zastarjelost prekršajnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost gonjenja.
Zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere
(1) Izrečena kazna ili zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke o prekršaju proteklo dvije godine.
(2) Zastarijevanje izvršenja kazne ili zaštitne mjere počinje od dana pravosnažnosti, odnosno konačnosti i izvršnosti odluke o prekršaju kojim je izrečena kazna ili zaštitna mjera.
(3) Zastarijevanje izvršenja kazne ili zaštitne mjere ne teče za vrijeme za koje se izvršenje ne može preduzeti po zakonu.
(4) Zastarjelost se prekida svakom radnjom preduzetom radi izvršenja kazne i zaštitne mjere.
(5) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.
(6) Zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere u svakom slučaju nastaje kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne ili zaštitne mjere.
MALOLjETNICI
(1) Prema maloljetnim učiniocima prekršaja primjenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe ovog zakona ukoliko u ovoj glavi nije drukčije propisano.
(2) Posebne odredbe koje važe za maloljetne učinioce prekršaja primjenjuju se pod uslovima predviđenim odredbama ove glave i na punoljetna lica kad im se sudi za prekršaje koje su učinili kao maloljetnici.
Isključenje prekršajnih sankcija prema djeci
Prema licu koje u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršilo četrnaest godina (dijete) ne može se voditi prekršajni postupak.
Prekršajne sankcije prema maloljetnicima
(1) Prema maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 14, a nije navršio 16 godina (mlađi maloljetnik) mogu se izreći samo vaspitne mjere.
(2) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godina (stariji maloljetnik) može se izreći vaspitna mjera ili novčana kazna.
(3) Maloljetniku se mogu izreći zaštitne mjere pod uslovima iz člana 79 ovog zakona.
(4) Maloljetniku se ne mogu izreći uslovna osuda i opomena.
U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija, svrha maloljetničkih prekršajnih sankcija je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg obrazovanja maloljetnog učinioca prekršaja utiče na jačanje njegove odgovornosti, vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj.
(1) Maloljetnom učiniocu prekršaja mogu se izreći sljedeće vaspitne mjere:
1) mjere upozorenja i usmjeravanja: ukor i posebne obaveze;
2) mjere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika;
3) upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa.
(2) Radi utvrđivanja okolnosti od značaja za izricanje mjera iz stava 1 ovog člana sud će saslušati roditelje, usvojioca ili staraoca maloljetnika i druga lica koja mogu pružiti potrebne podatke.
Prilikom izbora vaspitne mjere sud će posebno uzeti u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti, težinu prekršaja, pobude iz kojih je učinio prekršaj, sredinu i prilike u kojima je živio, ponašanje poslije učinjenog prekršaja, a naročito da li je spriječio ili pokušao da spriječi nastupanje štetne posljedice, naknadio ili pokušao da naknadi učinjenu štetu, kao i druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje mjere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mjera.
(1) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se maloljetniku prema kome nije potrebno preduzeti trajnije mjere vaspitanja i kad je takvim mjerama potrebno uticati na ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje ili su te mjere dovoljne da se postigne svrha ovih mjera.
(2) Mjere pojačanog nadzora izriču se prema maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja, pri čemu nije potrebno njegovo potpuno izdvajanje iz dotadašnje sredine.
(3) Upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa izriče se prema maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja i njegovo izdvajanje iz dotadašnje sredine, a sud ocijeni da se svrha vaspitnih mjera ne može ostvariti primjenom mjera iz st. 1 i 2 ovog člana.
(1) Ukor se izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom prekršaju i njegove spremnosti da ubuduće ne čini prekršaje može zaključiti da će se i samim ukorom ostvariti svrha vaspitnih mjera.
(2) Prilikom izricanja ukora sud će ukazati maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočiće mu mogućnost izricanja teže sankcije ako ponovo učini prekršaj.
(1) Mjera pojačanog nadzora može se izreći kao mjera pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca ili organa starateljstva i mjera pojačanog nadzora uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika .
(2) Mjeru pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca sud će izreći ako su roditelji, usvojilac, odnosno staralac propustili da vrše potrebnu brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da takav nadzor vrše i to se od njih može osnovano očekivati.
(3) Prilikom izricanja mjere iz st. 1 i 2 ovog člana sud će odrediti da organ starateljstva provjerava njeno izvršenje i ukazuje pomoć porodici maloljetnika, a licima iz st. 1 i 2 ovog člana sud će naložiti određene dužnosti koje treba da preduzmu radi vaspitavanja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.
(4) Ako lica iz stava 2 ovog člana nijesu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor, maloljetnik će se staviti pod pojačan nadzor od strane organa starateljstva i za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ostaje da živi kod svojih roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, a pojačan nadzor nad njim vrši određeno službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.
(5) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, izdvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.
(6) Mjere pojačanog nadzora iz st. 2 i 4 ovog člana mogu trajati najkraće jedan mjesec, a najduže šest mjeseci, pri čemu sud naknadno odlučuje o njihovom prestanku.
Pojačan nadzor uz dnevni boravak u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika
(1) Vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, uz obavezu dnevnog boravka u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika, sud će izreći ako je uz neku od odgovarajućih vaspitnih mjera pojačanog nadzora potrebno i angažovanje stručnih lica u posebnoj ustanovi koja se bavi vaspitavanjem i obrazovanjem maloljetnika.
(2) Mjera iz stava 1 ovog člana može trajati najkraće jedan mjesec, a najduže šest mjeseci, pri čemu sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.
(3) Za vrijeme trajanja mjera iz stava 1 ovog člana maloljetnik i dalje ostaje kod svog roditelja, odnosno svojih roditelja ili drugih lica koja se o njemu staraju, a u toku dana provodi određeno vrijeme u ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloljetnika, ali tako da to ne ometa njegovo školovanje ili redovni odlazak na posao. U takvoj ustanovi će se odgovarajućim vaspitnim i obrazovnim sadržajima uticati na budući život i ponašanje maloljetnika u užoj i široj socijalnoj sredini.
(4) O načinu sprovođenja mjere iz stava 1 ovog člana stara se organ starateljstva.
(1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza ako ocijeni da će se njihovom primjenom pozitivno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje. Sud će maloljetniku izreći obavezu da:
1) se izvini oštećenom;
2) u okviru sopstvenih mogućnosti otkloni ili naknadi štetu koju je prouzrokovao prekršajem;
3) redovno pohađa školu, odnosno da ne izostaje sa posla;
4) se bez naknade uključi u rad humanitarnih organizacija ili obavlja poslove humanitarnog, kulturnog, socijalnog, ekološkog sadržaja ili druge poslove od javnog interesa;
5) se uzdržava od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga ili da se podvrgne odgovarajućem liječenju;
6) se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utiču;
7) se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u zdravstvenoj ustanovi ili savjetovalištu za mlade;
8) se uključi u sportske i druge aktivnosti uz pedagoški nadzor u školi ili lokalnoj zajednici.
(2) Obaveze iz stava 1 tač. 3 do 8 ovog člana ne mogu trajati duže od tri mjeseca i ne smiju ometati školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(3) Prilikom određivanja obaveze iz stava 1 tačka 2 ovog člana sud će odrediti visinu, oblike i način otklanjanja štete, pri čemu rad maloljetnika može trajati najduže do 20 časova u periodu od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa redovno školovanje ili zaposlenje maloljetnika.
(4) Sud će prilikom izricanja posebnih obaveza upozoriti maloljetnika da se, zbog neispunjenja te obaveze, one mogu zamijeniti drugom obavezom ili vaspitnom mjerom.
(5) Izvršenje posebnih obaveza sprovodi se uz nadzor nadležnog organa starateljstva koji o izvršavanju obaveza obavještava sud.
(1) Uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora sud može maloljetniku izreći najviše dvije posebne obaveze iz člana 71 stav 1 ovog zakona.
(2) Prilikom izricanja posebnih obaveza sud će naročito ukazati maloljetniku i njegovim roditeljima, odnosno usvojiocu ili staraocu da se u slučaju neispunjenja ovih obaveza izrečena mjera pojačanog nadzora može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.
(3) Na trajanje posebnih obaveza koje se mogu izreći uz mjeru pojačanog nadzora shodno se primjenjuju odredbe člana 69 stav 6 ovog zakona.
Upućivanje u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa
(1) Sud će izreći mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa kad maloljetnika treba izdvojiti iz dotadašnje sredine i kad ocijeni da je pojačanim mjerama potrebno uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika uz angažovanje stručnih lica.
(2) Prilikom primjene mjere iz stava 1 ovog člana vodiće se računa o tome da se maloljetniku obezbijedi nastavak školovanja.
(3) U vaspitnoj ustanovi iz stava 1 ovog člana maloljetnik može ostati najkraće osam dana, a najduže tri mjeseca, pri čemu se svakih mjesec dana razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja mjere ili za zamjenu te mjere drugom vaspitnom mjerom.
(4) Boravak maloljetnika u ustanovi iz stava 1 ovog člana mora biti ispunjen aktivnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećanja odgovornosti.
Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnoj mjeri
Kad poslije donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mjera nastanu okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje drukčije odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.
Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama
(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena vaspitna mjera ili posebna obaveza proteklo više od šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud će ponovo odlučiti o potrebi da se izvrši izrečena mjera ili posebna obaveza, pri čemu može odlučiti da se ranije izrečena mjera ili posebna obaveza izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom vaspitnom mjerom ili posebnom obavezom.
(2) Sud je dužan da vodi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika kome je izrečena vaspitna mjera.
Izricanje vaspitne mjere za prekršaje u sticaju
(1) Ako je maloljetnik učinio više prekršaja u sticaju, sud će cijeneći sve učinjene prekršaje izreći jednu vaspitnu mjeru.
(2) Na način iz stava 1 ovog člana sud će postupiti i u slučaju kad se poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik, prije ili poslije njenog izricanja, učinio još neki prekršaj.
Davanje podataka o izrečenim vaspitnim mjerama
Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo sudu, državnom tužiocu, organu starateljstva i ustanovi koja se bavi zaštitom maloljetnika i to samo ako učinilac nije navršio 21 godinu života.
(1) Novčanu kaznu sud može izreći starijem maloljetniku koji ostvaruje prihode sopstvenim radom ili imovinom ako utvrdi da, s obzirom na prirodu i težinu učinjenog prekršaja, treba izreći tu kaznu.
(2) Neplaćena novčana kazna može se zamijeniti samo posebnom obavezom iz člana 71 stav 1 tačka 4 ovog zakona.
Izricanje zaštitnih mjera maloljetnicima
(1) Zaštitne mjere, osim zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, mogu se izreći maloljetnicima ako im je izrečena vaspitna mjera ili novčana kazna.
(2) Zaštitna mjera obaveznog liječenja narkomana od zavisnosti i obaveznog liječenja alkoholičara od zavisnosti ne mogu se izreći uz vaspitne mjere upozorenja i usmjeravanja (ukor i posebne obaveze).
(3) Zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izriču se samostalno.
(1) Ako je maloljetnik postao punoljetan prije donošenja odluke, sud neće izreći vaspitnu mjeru.
(2) Ako je maloljetnik postao punoljetan poslije donošenja odluke kojom je bila izrečena vaspitna mjera, sud će obustaviti izvršenje te mjere.
II. POSTUPAK PREMA MALOLjETNICIMA
Ukoliko ovim zakonom nije drukčije propisano, u prekršajnom postupku prema maloljetnicima shodno će se primjenjivati odredbe zakona kojim je propisan krivični postupak prema maloljetnicima.
(1) Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 14 godina, prekršajni postupak će se obustaviti.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud će o prekršaju koji je učinjen obavijestiti roditelja, usvojioca ili staraoca maloljetnika, kao i organ starateljstva, a po potrebi može obavijestiti i školu, odnosno organizaciju u kojoj je maloljetnik smješten.
(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu.
(2) Prilikom saslušanja maloljetnika i preduzimanja drugih radnji kojima maloljetnik prisustvuje postupaće se obazrivo, tako da, s obzirom na duševnu razvijenost i lična svojstva, vođenje prekršajnog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti.
Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.
Razdvajanje i spajanje postupka
(1) Kad je maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se razdvojiti i sprovesti po odredbama ove glave.
(2) Postupak prema maloljetniku može se voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovesti po opštim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razrješenje stvari.
(3) Rješenje o razdvajanju, odnosno spajanju postupka donosi sudija kome je dodijeljen predmet. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
Prava organa starateljstva, roditelja i staraoca
U postupku prema maloljetnicima organ starateljstva, roditelji i drugi zakonski zastupnici maloljetnika imaju pravo da se upoznaju sa tokom postupka, da u toku postupka stavljaju predloge i da ukazuju na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje pravilne odluke.
Pozivanje maloljetnika i dostavljanje odluka i pismena
(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja ili drugog zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili iz drugih opravdanih razloga.
(2) Odluke i druga pismena dostavljaju se maloljetniku shodno odredbama člana 133 ovog zakona, pri čemu se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj tabli suda, niti će se primijeniti odredbe člana 129 ovog zakona.
Zabrana objavljivanja toka postupka
(1) Bez dozvole suda ne smije se objaviti tok prekršajnog postupka prema maloljetniku, niti odluka donesena u tom postupku.
(2) Objaviti se može samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, pri čemu se ne smiju navesti ime maloljetnika i drugi podaci na osnovu kojih bi se moglo zaključiti o kom je maloljetniku riječ.
(1) Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja, dužni su da hitno postupe kako bi se postupak što prije završio.
(2) Prije izricanja vaspitne mjere ili kazne maloljetniku pribaviće se mišljenje nadležnog organa starateljstva, osim ako je u međuvremenu maloljetnik postao punoljetan i ukoliko nema stalno prebivalište ili boravište u Crnoj Gori.
Za postupak prema maloljetniku mjesno je nadležan, po pravilu, sud njegovog prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivalište ili prebivalište nije poznato, sud boravišta maloljetnika. Postupak se može sprovesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja prekršaja, ako je očigledno da će se kod tog suda lakše sprovesti postupak.
Pokretanje prekršajnog postupka prema maloljetniku
Prekršajni postupak prema maloljetniku pokreće se zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka.
U postupku prema maloljetniku uvijek će se isključiti javnost.
(1) Sud može odlučiti da se ne pokrene prekršajni postupak protiv maloljetnika i kad postoje dokazi da je učinio prekršaj ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak, s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana rješenjem će se odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa obrazloženjem zbog čega je zahtjev odbačen, a o učinjenom prekršaju obavijestiće se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika i organ starateljstva radi preduzimanja mjera u okviru njihovih ovlašćenja.
Odluke u postupku prema maloljetnicima
(1) Sud nije vezan za predlog podnosioca zahtjeva prilikom odlučivanja da li će prema maloljetniku izreći kaznu ili vaspitnu mjeru.
(2) U izreci odluke kojom se maloljetniku izriče sankcija za učinjeni prekršaj navodi se samo koja se sankcija izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret. U obrazloženju rješenja navešće se opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene sankcije.
Odluka o troškovima i imovinskopravnom zahtjevu
(1) Sud može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova prekršajnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu.
(2) Ako je prema maloljetniku izrečena vaspitna mjera ili je postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.
(3) Ako maloljetnik ima prihode ili imovinu, sud može odrediti da plati troškove postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev i kad prema njemu izrekne vaspitnu mjeru.
(1) Protiv odluke donesene u prvom stepenu može se izjaviti žalba, u roku od osam dana od dana dostavljanja prepisa odluke, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
(2) Žalbu mogu izjaviti lica iz člana 200 ovog zakona.
(3) Blagovremeno izjavljena žalba odlaže izvršenje odluke.
Na izvršenje vaspitnih mjera i posebnih obaveza shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje način izvršenja mjera i posebnih obaveza izrečenih prema maloljetniku u krivičnom postupku.
OSNOVNA PRAVILA
(1) Pravilima prekršajnog postupka ovog zakona omogućava se pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti, tako da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu prekršaja izrekne kazna ili da se prema njemu primijeni druga prekršajna sankcija.
(2) Prije donošenja pravosnažne odluke o prekršaju okrivljenom može biti ograničeno ostvarivanje sloboda i prava samo pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(3) Ako ovim zakonom nijesu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka, na ta pitanja shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku.
Pravo na odbranu i druga prava okrivljenog
(1) Okrivljeni ima pravo da:
1) se u najkraćem roku detaljno obavijesti, na jeziku koji razumije, o prekršaju koji mu se stavlja na teret;
2) mu se da odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu odbrane;
3) se brani lično ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere ili, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane, da mu sud postavi branioca kad to zahtijevaju interesi pravičnosti. Okrivljeni će biti upozoren da sve što izjavi može biti upotrijebljeno protiv njega kao dokaz;
4) mu se omogući da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist;
5) u postupku upotrebljava svoj jezik, odnosno da mu se obezbijedi prevođenje na jezik koji razumije.
(2) Za okrivljenog koji nije poslovno sposoban radnje u postupku preduzima zakonski zastupnik.
(1) Nikome ne može biti ponovo suđeno za prekršaj za koji je pravosnažnom odlukom osuđen ili oslobođen.
(2) Zabrana iz stava 1 ovog člana ne sprječava ponavljanje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom.
(3) Lice koje je u krivičnom postupku pravosnažno oglašeno krivim za djelo koje ima obilježje prekršaja neće se kazniti za prekršaj.
(4) Ako je protiv učinioca prekršaja započeo krivični postupak za krivično djelo koje ima obilježje prekršaja, za taj prekršaj ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je prekršajni postupak pokrenut obustaviće se.
Sud je dužan da istinito i potpuno utvrdi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravične odluke, kao i da sa jednakom pažnjom ispita i utvrdi činjenice koje terete okrivljenog, kao i činjenice koje mu idu u korist.
Slobodna ocjena dokaza i pravno nevaljani dokazi
(1) Postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku sud cijeni po svom slobodnom uvjerenju, pri čemu nije ograničen posebnim formalnim pravilima.
(2) Sudska odluka se ne može zasnivati na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda zajemčenih Ustavom ili potvrđenim međunarodnim ugovorima.
Okrivljeno ili drugo lice koje učestvuje u postupku, a iz neznanja bi moglo da propusti neku radnju ili da zbog toga ne koristi svoja prava, sud će poučiti o pravima koja mu po ovom zakonu pripadaju, kao i o posljedicama propuštanja radnje.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Dvostepenost prekršajnog postupka
Protiv odluke donesene u prvom stepenu može se izjaviti žalba ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
NADLEŽNOST I IZUZEĆE
Sud sudi u granicama svoje stvarne nadležnosti propisane zakonom.
(1) Prekršajni postupak u prvom stepenu vodi sudija pojedinac.
(2) Drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudija.
Sudija koji učestvuje u postupku izuzeće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranaka, branioca ili oštećenog kad postoji neki od osnova za izuzeće.
Odlučivanje o spajanju i razdvajanju postupka
O predlogu za spajanje i razdvajanje prekršajnog postupka odlučuje predsjednik nadležnog prvostepenog suda.
Shodna primjena Zakonika o krivičnom postupku
U odnosu na mjesnu nadležnost, spajanje i razdvajanje prekršajnog postupka, prenošenje mjesne nadležnosti, ocjenu i sukob nadležnosti, izuzeće, kao i druga pitanja u vezi sa tim, shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA
(1) Stranke u prekršajnom postupku su:
1) ovlašćeni podnosilac zahtjeva;
2) okrivljeni.
(2) Učesnici u prekršajnom postupku su:
1) branilac okrivljenog;
2) zakonski zastupnik ili punomoćnik okrivljenog;
3) oštećeni;
4) drugo lice kad je to zakonom određeno.
(1) Prekršajni postupak može se pokrenuti na osnovu zahtjeva ovlašćenog organa, oštećenog ili okrivljenog (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva).
(2) Ovlašćeni organi iz stava 1 ovog člana su: organi državne uprave, organi lokalne uprave, ovlašćeni inspektori i drugi subjekti koji vrše javna ovlašćenja, u čiju nadležnost spada neposredno izvršenje ili nadzor nad izvršenjem zakona i drugih propisa kojima su prekršaji propisani, kao i državni tužilac.
(3) Oštećeni može pokrenuti prekršajni postupak ako nije izdat prekršajni nalog, odnosno ako nije podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u roku od 30 dana od dana isteka roka iz člana 153 stava 1 ovog zakona, osim u slučaju nasilja u porodici kad može podnijeti zahtjev i prije ovog roka.
(4) Okrivljeni može pokrenuti prekršajni postupak zahtjevom za sudsko odlučivanje pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(1) Okrivljeni je lice protiv koga se vodi prekršajni postupak.
(2) Okrivljeni iz stava 1 ovog člana može biti:
1) fizičko lice;
2) preduzetnik;
3) pravno lice;
4) odgovorno lice.
(1) Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašćen da preduzima sve radnje koje može preduzeti i okrivljeni.
(2) Predstavnik okrivljenog pravnog lica je lice ovlašćeno da to pravno lice predstavlja ili zastupa na osnovu zakona, akta nadležnog državnog organa ili statuta, odnosno drugog opšteg akta pravnog lica.
(3) Pravno lice može za svog predstavnika odrediti i drugo lice iz reda svojih članova ili drugog zaposlenog u tom pravnom licu.
(4) Predstavnik okrivljenog pravnog lica iz st. 1 i 3 ovog člana mora da ima pisano ovlašćenje (punomoćje) organa koji ga je odredio za predstavnika.
(5) Predstavnik okrivljenog pravnog lica može biti samo jedno lice.
(6) Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu koja imaju status okrivljenih u istoj stvari mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.
Predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica
Predstavnik okrivljenog stranog pravnog lica je lice koje upravlja dijelom stranog pravnog lica, poslovnom jedinicom ili predstavništvom koje obavlja djelatnost na teritoriji Crne Gore.
Lica koja ne mogu biti predstavnici pravnog lica
(1) Predstavnik okrivljenog pravnog lica ne može biti odgovorno lice u pravnom licu protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, osim u slučaju ako je to lice jedini član tog pravnog lica.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud je dužan da pozove pravno lice da, u roku od osam dana, odredi drugog predstavnika.
(3) Sud će u prvom pozivu okrivljeno pravno lice pozvati da pisanim putem odredi svog predstavnika i dostavi dokaz da je to lice u skladu sa ovim zakonom ovlašćeno da predstavlja to pravno lice. Pravno lice pisano ovlašćenje o licu koje će ga zastupati dostaviće sudu prije započinjanja postupka ili će predstavnik pravnog lica prilikom preduzimanja prve radnje u postupku sudu predati punomoćje.
(4) Ako okrivljeno pravno lice ne postupi u skladu sa stavom 3 ovog člana ili sud ocijeni da, u slučaju iz stava 1 ovog člana, postoji sukob interesa između pravnog lica i odgovornog lica, sud će rješenjem odrediti kao predstavnika drugo lice zaposleno u tom pravnom licu. Ako takvog lica nema, sud će rješenjem odrediti pravnom licu branioca po službenoj dužnosti, koji će imati sva ovlašćenja za predstavljanje pravnog lica.
(5) Ukoliko su ispunjeni uslovi za vođenje postupka u odsustvu okrivljenog pravnog lica neće se primjenjivati odredba stava 4 ovog člana.
(6) Protiv rješenja donesenog na osnovu stava 4 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
(1) Branilac okrivljenog može biti advokat koga u postupku može zamijeniti advokatski saradnik ili advokatski pripravnik sa položenim pravosudnim ispitom.
(2) Branilac je dužan da prije preduzimanja prve radnje u postupku sudu preda potpisano punomoćje od strane okrivljenog, a okrivljeni može braniocu dati i usmeno punomoćje na zapisnik kod suda koji vodi postupak.
(3) Prava i dužnosti branioca prestaju kad okrivljeni opozove punomoćje i o tome obavijesti sud, a u svakom slučaju pravosnažnim okončanjem prekršajnog postupka.
(4) Branioca okrivljenom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili vanbračni supružnik, srodnik u pravoj liniji, usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac.
(5) Jedan advokat može u istom ili odvojenim postupcima biti zajednički branilac za dva ili više okrivljenih, samo ako to nije protivno interesima njihovih odbrana.
(6) Branilac ne može biti: okrivljeni, oštećeni, bračni ili vanbračni supružnik, oštećenog, tužioca ili sudije, njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena.
(7) Branilac ne može biti lice koje je pozvano kao svjedok, osim ako je po zakonu oslobođeno od dužnosti svjedočenja i izjavilo da neće svjedočiti, kao i lice koje je u istom predmetu postupalo kao sudija, ili kao neki od drugih ovlašćenih podnosilaca zahtjeva.
(8) Branilac može u postupku u korist okrivljenog preduzimati sve radnje koje može preduzimati i okrivljeni.
Oštećeni i drugi učesnici u postupku
(1) Oštećeni, u smislu ovog zakona, je lice čije je neko lično ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo prekršajem.
(2) Oštećeni ima pravo da sam ili preko svog zakonskog zastupnika ili punomoćnika:
1) podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u slučajevima propisanim ovim zakonom;
2) podnosi dokaze, stavlja predloge i ističe imovinskopravni zahtjev za naknadu štete ili vraćanje stvari;
3) izjavljuje žalbu na odluku koja je donijeta povodom njegovog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
(3) Izuzetno od stava 1 tačka 3 ovog člana, oštećeni koji je žrtva nasilja u porodici može izjaviti žalbu i kad nije podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
(4) Oštećeni se u postupku može ispitati kao svjedok.
(5) Ako oštećeni kao podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka umre u toku roka za podnošenje zahtjeva ili u toku postupka koji se vodi po njegovom zahtjevu, njegov bračni supružnik, vanbračni supružnik, djeca, roditelji, braća i sestre, usvojilac i usvojenik mogu, u roku od mjesec dana od njegove smrti, podnijeti zahtjev ili dati izjavu da se postupak nastavlja.
(6) Učesnik u postupku je i lice koje nije oštećeno prekršajem, ali je od njega privremeno oduzet predmet ili se predlaže oduzimanje predmeta kao predmeta kojim je učinjen prekršaj.
PODNESCI I ZAPISNICI
(1) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, pravni ljekovi i drugi podnesci predaju se u pisanom obliku ili se daju usmeno na zapisnik kod suda.
(2) Sud vodi zapisnik o svakoj radnji koju preduzima u toku postupka.
Odredbe Zakonika o krivičnom postupku o podnescima i zapisnicima shodno se primjenjuju i u prekršajnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
ROKOVI
Rokovi propisani ovim zakonom ne mogu se produžiti, osim kad to zakon izričito dozvoljava. Ako je u pitanju rok koji je ovim zakonom propisan radi zaštite prava na odbranu i drugih procesnih prava okrivljenog, taj rok se može skratiti ako to zahtijeva okrivljeni pisanim putem ili usmeno na zapisnik kod suda.
Odredbe Zakonika o krivičnom postupku o rokovima shodno se primjenjuju i u prekršajnom postupku.
POVRAĆAJ U PREĐAŠNjE STANjE
Molbu za povraćaj u pređašnje stanje može podnijeti:
1) okrivljeni koji je iz opravdanih razloga propustio rok za izjavljivanje žalbe;
2) okrivljeni koji zbog propuštanja prisustva na pretresu nema pravo žalbe u slučaju iz člana 183 ovog zakona.
Povraćaj u pređašnje stanje okrivljenog koji je propustio rok za izjavljivanje žalbe
(1) Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavljivanje žalbe na odluku sud će rješenjem dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje radi izjavljivanja žalbe ako, u roku od osam dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propušten rok, podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno sa molbom preda žalbu. Poslije isteka jednog mjeseca od dana propuštanja roka ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje.
(2) Molba za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se sudu koji je donio prvostepenu odluku.
(3) Molba za povraćaj u pređašnje stanje, po pravilu, ne zadržava izvršenje rješenja, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.
Odlučivanje o povraćaju u pređašnje stanje
(1) O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sud koji je donio prvostepenu odluku.
(2) Kad sud dozvoli povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu, žalbu sa spisima predmeta dostaviće na rješavanje neposredno višem sudu.
(3) Protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba.
(4) Kad je okrivljeni izjavio žalbu na rješenje kojim se ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje, sud je dužan da ovu žalbu, zajedno sa žalbom na prvostepenu odluku, kao i sa svim spisima, dostavi neposredno višem sudu na rješavanje.
(5) Ako neposredno viši sud dozvoli povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za žalbu, istim rješenjem će odlučiti o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene odluke.
Povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja pojavljivanja na pretres
(1) Okrivljeni kome je zbog propuštanja da se pojavi na pretresu sud rješenjem utvrdio da je prekršajni nalog konačan i izvršan, u skladu sa članom 183 stav 2 ovog zakona, može podnijeti molbu za povraćaj u pređašnje stanje u roku od osam dana od prijema sudske odluke, odnosno od dana prestanka razloga zbog kojeg je rok propušten, ali ne nakon proteka roka od mjesec dana.
(2) Sud će usvojiti molbu za povraćaj u pređašnje stanje ako okrivljeni dokaže:
1) da mu nije uručen prekršajni nalog u skladu sa članom 131 ovog zakona;
2) da je propuštanje pojavljivanja na pretresu nastalo zbog opravdanih razloga.
(1) Ako usvoji molbu za povraćaj u pređašnje stanje, sud će:
1) staviti prekršajni nalog ili odluku o prekršaju van snage;
2) odrediti dan i vrijeme održavanja novog pretresa i o tome obavijestiti osuđenog, odnosno kažnjenog i podnosioca zahtjeva.
(2) Ako osuđeni, odnosno kažnjeni propusti da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za novi pretres, sud će prvobitni prekršajni nalog ili odluku ostaviti na snazi.
(3) Sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak, odnosno potvrditi rješenje o obustavi ili prekršajni nalog staviti van snage, ako je prekršajni postupak pokrenut zahtjevom za sudsko odlučivanje, ako se okrivljeni, odnosno osuđeni pojavi na dan i u vrijeme određeno za novi pretres, a predstavnik podnosioca zahtjeva propusti da se pojavi, osim ako se na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza ne može drukčije odlučiti.
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV I TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Odredbe Zakonika o krivičnom postupku o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima shodno će se primjenjivati u prekršajnom postupku.
DONOŠENjE I SAOPŠTAVANjE ODLUKA
Vrste odluka i organi odlučivanja
U prekršajnom postupku sud donosi odluku u obliku rješenja i naredbe.
(1) Odluka se saopštava, po pravilu, odmah nakon donošenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Odluka se saopštava usmeno prisutnim zainteresovanim licima, koja imaju pravo žalbe na tu odluku, a dostavljanjem ovjerenog prepisa ako su ta lica odsutna.
(3) Kad je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku, a lice koje ima pravo na žalbu potvrdiće to svojim potpisom.
(4) Odluka koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana od dana usmenog saopštavanja, a pisani otpravak odluke, odmah, ako se određuje izvršenje odluke prije pravosnažnosti.
(5) Ako se stranke odreknu prava na žalbu, ovjereni prepis usmeno saopštene odluke ne mora imati obrazloženje.
(6) Prepisi odluka protiv kojih je dozvoljena žalba dostavljaju se sa poukom o pravu na žalbu. Žalba izjavljena u korist okrivljenog smatraće se blagovremenom ako je izjavljena u roku navedenom u pouci o pravu na žalbu i u slučaju kad je i u pouci naveden rok duži od zakonskog roka.
Odluke drugostepenog suda za prekršaje
(1) Drugostepeni sud odluke donosi u skladu sa članom 107 stav 2 ovog zakona.
(2) Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja, većinom glasova članova vijeća.
(3) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem, stara se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre i glasa posljednji.
(4) Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da ni jedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti, a glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za okrivljenog pripojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.
(5) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasao da se okrivljeni oslobodi ili da se odluka ukine i ostao u manjini, nije dužan da glasa o sankciji. Ako ne glasa, uzeće se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenog najpovoljniji.
(6) Vijećanje i glasanje vrši se na nejavnoj sjednici.
(7) U prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.
DOSTAVLjANjE PISMENA I RAZMATRANjE SPISA
(1) Dostavljanje pismena vrši se poštom, telefaksom, odnosno elektronskim putem ili ga vrši organ preko službenog lica ili preko lica koje je registrovano za obavljanje dostavljanja fizičkim ili elektronskim putem. Lice kome pismeno treba da se dostavi može biti pozvano radi prijema samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili značaj pismena koje treba uručiti.
(2) Ako je prekršajni nalog izdat za prekršaj zbog nepropisnog parkiranja motornog vozila, a ne može se uručiti na licu mjesta, kopija prekršajnog naloga pričvršćuje se, odnosno ostavlja na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana, ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog, nakon što utvrdi ko je vlasnik vozila, okrivljenom dostavlja pisano obavještenje gdje se prekršajni nalog nalazi i da ga mora preuzeti u roku od osam dana, uz pouku da takav prekršajni nalog postaje konačan i izvršan po isteku osmog dana od dana prijema obavještenja, ukoliko vlasnik vozila u tom roku ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje.
(4) Ako okrivljenom koji nema branioca treba dostaviti odluku kojom mu je izrečena kazna zatvora, a odluka se ne može na drugi način dostaviti, sud može okrivljenom postaviti branioca po službenoj dužnosti koji će razmotriti spise i po potrebi podnijeti žalbu.
(5) Dostava pravnim licima vrši se predajom pismena licu ovlašćenom za primanje pismena ili drugom licu koje radi za pravno lice, a koje će na dostavnici ili povratnici kojom se dostavlja pismeno, staviti svoj potpis.
(6) Način dostavljanja određuje organ čije se pismeno dostavlja.
(1) Dostavljanje se vrši svakim radnim danom od 7 do 20 časova u stanu ili na radnom mjestu lica kome se dostava ima izvršiti ili u prostorijama nadležnog organa kad se to lice u njima zatekne.
(2) Ako se dostavljanje ne može izvršiti na mjestu i u vrijeme iz stava 1 ovog člana, može se izvršiti u svako vrijeme i na svakom mjestu.
(1) Učiniocu prekršaja će se lično dostaviti prekršajni nalog, zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, poziv za pretres i odluka od čijeg dostavljanja počinje da teče rok za žalbu.
(2) Kad se lice iz stava 1 ovog člana ne zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji ili na radnom mjestu, a nije utvrđeno da je to lice odsutno, dostavljač će pismeno vratiti pošti, odnosno organu koji ga šalje, ukoliko se pismeno ne dostavlja putem pošte, a licu kome se pismeno dostavlja će u poštanskom sandučetu ili na vratima stana, poslovnog prostora ili na drugom odgovarajućem mjestu ili nekom od punoljetnih članova domaćinstva koje se zatekne u stanu ostaviti pisano saopštenje gdje se pismeno nalazi i da ga mora preuzeti u roku od osam dana.
(3) Dostavljač je dužan da saopštenje iz stava 2 ovog člana potpiše i da na pismenu koje vrati pošti, odnosno organu, označi gdje je ostavio saopštenje.
(4) Smatra se da je dostavljanje izvršeno na dan kad lice kome je pismeno namijenjeno preuzme pismeno. Ako lice u roku od osam dana od dana ostavljanja saopštenja ne preuzme pismeno, smatra se da je dostavljanje izvršeno istekom osmog dana od dana ostavljanja saopštenja.
(5) Oštećenom koji je žrtva nasilja u porodici odluka suda će se dostaviti lično.
(1) Pismena za koja u ovom zakonu nije određeno da se moraju lično dostaviti dostavljaju se takođe lično, ali takva pismena, u slučaju kad se primalac ne zatekne u svom stanu, mogu se predati nekom od odraslih članova njegovog domaćinstva.
(2) Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kome pismeno treba dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje je zaposleno na istom radnom mjestu, ako ono pristane da primi pismeno. Dostavljanje advokatu može se izvršiti i predajom pismena licu zaposlenom u advokatskoj kancelariji.
(3) Dostavljanje u skladu sa st. 1 i 2 ovog člana ne može se izvršiti licu koje u istom postupku učestvuje sa suprotnim interesom.
Vraćanje pismena organu koji ga je izdao
Ako se utvrdi da je lice kome dostavljanje treba izvršiti odsutno i da mu lica iz člana 134 ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti organu koji ga je dostavio, uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.
(1) Ako se dostavljanje ne može izvršiti na način iz člana 134 ovog zakona, a nije utvrđeno da je lice kome dostavljanje treba izvršiti odsutno, dostavljač će vratiti pismeno organu koji ga dostavlja ili pošti, ako se dostavljanje vrši poštom. U poštanskom sandučetu ili na vratima stana, poslovne prostorije ili radnog mjesta lica kome dostavljanje treba izvršiti dostavljač će pričvrstiti pismeno saopštenje o tome gdje se pismeno nalazi pri čemu se smatra da je time dostavljanje izvršeno. Na saopštenju i na samom pismenu koje je trebalo dostaviti dostavljač će označiti razlog takvog dostavljanja, kao i dan kad je saopštenje pričvrstio na vrata i staviće svoj potpis.
(2) O dostavljanju izvršenom na način iz stava 1 ovog člana obavijestiće se organ koji je odredio dostavljanje.
Dostavljanje elektronskim putem
(1) Dostavljanje pismena elektronskim putem obavlja se u skladu sa posebnim zakonom.
(2) Smatra se da je dostavljanje izvršeno na dan kad lice kome se pismeno dostavlja svojim elektronskim potpisom potvrdi prijem pismena, odnosno istekom osmog dana od dana registrovanja obavještenja da je pismeno upućeno elektronskim putem.
(1) Ako lice kome je pismeno upućeno, odnosno lice koje je za njega dužno da primi pismeno, bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u poštanskom sandučetu ili u stanu ili prostoriji u kojoj je to lice zaposleno ili će pismeno pričvrstiti na vratima stana ili prostorije.
(2) Kad je dostavljanje izvršeno na način iz stava 1 ovog člana dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio i smatra se da je time dostavljanje izvršeno.
(3) Ako lice odbije da primi prekršajni nalog na licu mjesta, ovlašćeno službeno lice će na prekršajnom nalogu zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja i smatra se da je dostavljanje izvršeno.
Promjena prebivališta, odnosno boravišta ili sjedišta
(1) Kad okrivljeni u toku prekršajnog postupka promijeni adresu dužan je da o tome odmah obavijesti sud koji vodi postupak.
(2) Ako okrivljeni ne obavijesti sud o promjeni adrese, a dostavljač ne može da sazna gdje se odselio, sud će odrediti da se sva dalja dostavljanja za njega vrše na oglasnoj tabli suda koji vodi postupak.
(3) Dostavljanje se smatra izvršenim po isteku osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu suda koji vodi postupak.
Posebni slučajevi dostavljanja
(1) Vojnim licima, pripadnicima straže u organu uprave nadležnom za izvršenje krivičnih sankcija i u ustanovama u kojima su smještena lica lišena slobode i zaposlenim u suvozemnom, rječnom, pomorskom i vazduhoplovnom saobraćaju poziv se dostavlja preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine, a po potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena.
(2) Licima lišenim slobode pismena se dostavljaju u sudu ili preko organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija ili ustanove u kojoj su smještena.
(3) Licima koja uživaju pravo imuniteta u Crnoj Gori, ako međunarodnim ugovorima nije drukčije predviđeno, pismena se dostavljaju posredstvom ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
(4) Crnogorskim državljanima u drugoj državi, ako se ne radi o zamolnicama domaćih sudova za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim predmetima, pismena se dostavljaju posredstvom diplomatskog ili konzularnog predstavništva Crne Gore, pod uslovom da se druga država ne protivi takvom načinu dostavljanja i da lice kome se dostavlja dobrovoljno pristane da primi pismeno. Ovlašćeni službenik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač ako je pismeno uručeno u samom predstavništvu, a ako je pismeno dostavljeno poštom, potvrđuje to na dostavnici.
(5) Pozivi i odluke koje se donose do završetka pretresa za lica koja učestvuju u postupku, osim za okrivljenog, mogu se predati učesniku u postupku koji pristane da ih uruči licu kome su upućeni, ako sud smatra da je na taj način zajemčeno njihovo dostavljanje.
(6) Pozivi, osim prvog poziva i pojedina obavještenja, mogu se učesnicima u postupku saopštiti telefonom, o čemu će se sačiniti službena zabilješka.
Shodna primjena Zakona o parničnom postupku
U slučajevima koji nijesu predviđeni ovim zakonom dostava se obavlja shodnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku.
Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta
(1) Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, okrivljeni, branilac okrivljenog, predstavnik okrivljenog pravnog lica, oštećeni i njegov zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise predmeta.
(2) Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta može se dozvoliti i drugim licima koja za to imaju pravni interes.
(3) Kad je prekršajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa predmeta dozvoljava sudija koji vodi prekršajni postupak, a kad je postupak završen, razmatranje i prepisivanje spisa predmeta dozvoljava predsjednik suda ili službeno lice koje on odredi.
(4) Razmatranje i prepisivanje spisa predmeta može se uskratiti samo ako bi se time ometalo pravilno vođenje prekršajnog postupka ili ako se isključi javnost u postupku.
(5) Na razmatranje i prepisivanje spisa u prekršajnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.
(6) Protiv rješenja o uskraćivanju razmatranja i prepisivanja spisa predmeta dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
POKRETANjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Prekršajni postupak se može pokrenuti na osnovu:
1) zahtjeva za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu koji se podnosi u originalu, ili
2) zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
(1) Ovlašćeni organ će izdati prekršajni nalog ako je prekršaj iz njegove nadležnosti utvrđen:
1) neposrednim opažanjem od strane ovlašćenog službenog lica prilikom vršenja inspekcijskog nadzora, nadzora i pregleda, kao i uvida u službenu evidenciju nadležnog organa;
2) na osnovu podataka koji su dobijeni uređajima za nadzor ili mjerenje;
3) pregledom dokumentacije, prostorija i robe ili na drugi zakonom propisan način;
4) na osnovu priznanja o učinjenom prekršaju od strane okrivljenog pred ovlašćenim organom na licu mjesta ili u nekom drugom sudskom ili upravnom postupku.
(2) Prekršajni nalog se obavezno izdaje pod uslovom iz stava 1 ovog člana kad je kazna propisana u određenom iznosu. Prekršajni nalog se može izdati pod uslovima iz stava 1 ovog člana i kad je novčana kazna propisana u rasponu ili kad se novčana kazna izračunava korišćenjem matematičke formule.
(3) Ako je novčana kazna propisana u rasponu, ovlašćeni organ će prekršajnim nalogom izreći minimum propisane novčane kazne.
(4) Prekršajnim nalogom uz kaznu se mogu izreći samo zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju i zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i kazneni bodovi.
(5) Ako okrivljeni učini više prekršaja u sticaju, ovlašćeni organ može prekršajnim nalogom izreći jedinstvenu novčanu kaznu koja je jednaka zbiru svih pojedinačnih kazni utvrđenih u minimalnom iznosu, a ako je za jedan ili više izvršenih prekršaja propisana zaštitna mjera, može izreći zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta, odnosno zabranu upravljanja motornim vozilom u najkraćem propisanom trajanju.
(6) Prekršajni nalog se izdaje okrivljenom odmah nakon utvrđivanja prekršaja u skladu sa stavom 1 ovog člana, a ukoliko to nije moguće prekršajni nalog će se uručiti okrivljenom u roku od 60 dana od dana utvrđivanja prekršaja.
(7) Ako je ovlašćeni organ, umjesto izdavanja prekršajnog naloga iz stava 2 ovog člana, podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaj za koji je propisana kazna u određenom iznosu, sud će ga rješenjem odbaciti.
(8) Prekršajni nalog ne može se izdati maloljetniku.
(1) Prekršajni nalog se izdaje u pisanoj formi i sadrži:
1) naziv: prekršajni nalog;
2) naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao;
3) lično ime i svojstvo službenog lica koje ga je izdalo;
4) identifikacioni broj prekršajnog naloga određen od strane ovlašćenog organa;
5) datum izdavanja i datum uručenja;
6) lično ime fizičkog lica, odgovornog lica u pravnom licu, njegovu adresu prebivališta odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za stranca broj pasoša odnosno lične karte, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju obavlja;
7) naziv i sjedište pravnog lica, odnosno lično ime ili naziv preduzetnika i adresu, kao i njihov poreski identifikacioni broj (PIB);
8) činjenični opis radnje iz koje proizilazi pravno obilježje prekršaja, kao i vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja;
9) zakon ili drugi propis kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti;
10) izrečenu sankciju;
11) iznos naknade štete i naknade paušalnih troškova za izdavanje prekršajnog naloga, ukoliko se taj iznos može odrediti cjenovnikom i troškova postupka nastalih utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili sprovođenjem analiza i vještačenja, ukoliko su isti određeni u fiksnom iznosu;
12) pouku o načinu plaćanja novčane kazne, štete i troškova sa odgovarajućim žiro računom i upozorenje o posljedicama neplaćanja, sa napomenom o primjeni člana 234 stav 2 ovog zakona;
13) potpis i pečat službenog lica ovlašćenog organa.
(2) Ukoliko je prekršaj učinjen u saobraćaju, prekršajni nalog sadrži i:
1) registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole;
2) broj vozačke dozvole vozača, ukoliko je poznat;
3) broj kaznenih bodova koji je zakonom propisan za takav prekršaj.
(3) Prekršajni nalog sadrži upozorenje da okrivljeni ima pravo da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje, u roku od osam dana od dana uručenja, sa naznakom kojem sudu okrivljeni treba da podnese zahtjev.
(4) Prekršajni nalog sadrži mjesto za potpis okrivljenog o prihvatanju odgovornosti za prekršaj u skladu sa članom 147 ovog zakona i mjesto za potpis okrivljenog koji zahtijeva sudsko odlučivanje u skladu sa članom 150 ovog zakona.
(5) Ovlašćeni organ za izdavanje prekršajnog naloga utvrđuje obrazac prekršajnog naloga koji obavezno sadrži podatke iz st. 1 do 4 ovog člana, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.
(6) Prekršajni nalog sačinjava se u originalu i dvije kopije. Original se uručuje okrivljenom kome je izdat prekršajni nalog, a dvije kopije zadržava ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog.
Ovlašćeni organ koji je izdao prekršajni nalog može ispraviti greške u pisanju ili ostale očigledne greške, po službenoj dužnosti ili na predlog zainteresovane strane u postupku.
(1) Okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj plaćanjem novčane kazne i izvršenjem drugih obaveza utvrđenih prekršajnim nalogom u određenom roku ili obavijestiti ovlašćeni organ da prihvata sankciju koja je određena u prekršajnom nalogu.
(2) U slučaju prihvatanja odgovornosti okrivljenog u skladu sa stavom 1 ovog člana prekršajni nalog postaje konačan i izvršan.
Prihvatanje odgovornosti propuštanjem
(1) Ukoliko je prekršajni nalog dostavljen u skladu sa odredbama ovog zakona, a okrivljeni ne podnese zahtjev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu, smatraće se da je prihvatio odgovornost propuštanjem, a prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.
(2) (brisano)
Lica koja nemaju prebivalište u Crnoj Gori
(1) Okrivljenom koji nema prebivalište, odnosno boravište u Crnoj Gori ili ako odlazi u inostranstvo radi boravka, a kome je izdat prekršajni nalog u radno vrijeme banke ili pošte naložiće se da izrečenu kaznu plati odmah preko banke ili pošte.
(2) Ukoliko je okrivljenom izdat prekršajni nalog van radnog vremena banke ili pošte ili ako je prekršaj učinjen van naseljenog mjesta može mu se ponuditi da plati novčanu kaznu sa troškovima poštarine na licu mjesta, uz izdavanje potvrde, a ovlašćeni službenik će prvog narednog radnog dana uplatiti novac preko pošte.
(3) Ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu, smatraće se da je podnio zahtjev za sudsko odlučivanje i odmah će se dovesti pred nadležni sud.
(4) Ukoliko nije moguće okrivljenog odmah dovesti pred sud mogu se preduzeti mjere da bi se obezbijedilo njegovo pojavljivanje, u skladu sa članom 166 odnosno članom 169 ovog zakona.
Podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje
(1) Okrivljeni kome je izdat prekršajni nalog, ukoliko ne prihvata prekršajnu odgovornost može nadležnom sudu, u roku od osam dana od dana uručenja naloga, lično, preko drugog lica ili putem pošte, dostaviti prekršajni nalog koji mora lično potpisati.
(2) Prekršajni nalog iz stava 1 ovog člana predstavlja zahtjev za sudsko odlučivanje u smislu člana 143 stav 1 ovog zakona, uz koji je obavezan da dostavi sve raspoložive dokaze.
(3) Kad okrivljeni podnese zahtjev za sudsko odlučivanje sud će sankcije izrečene u prekršajnom nalogu odmah brisati iz Registra novčanih kazni.
Odustanak okrivljenog od zahtjeva za sudsko odlučivanje
(1) Okrivljeni koji je podnio zahtjev za sudsko odlučivanje može od tog zahtjeva odustati.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud će rješenjem utvrditi da je prekršajni nalog konačan i izvršan, a izrečenu sankciju i troškove postupka iz prekršajnog naloga će unijeti u Registar novčanih kazni.
(3) Rješenjem iz stava 2 ovog člana okrivljeni se može obavezati da plati troškove postupka koje je prouzrokovao podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje.
Ispitivanje zahtjeva za sudsko odlučivanje
(1) Sud će rješenjem odbaciti zahtjev za sudsko odlučivanje, ako:
1) zahtjev nije podnesen u roku koji je određen zakonom;
2) je zahtjev podnio okrivljeni koji je prihvatio odgovornost;
3) je zahtjev potpisan od strane neovlašćenog lica.
(2) Ako okrivljeni podnese nepotpisan zahtjev za sudsko odlučivanje sud će pozvati podnosioca zahtjeva da u roku od osam dana od dana prijema, dođe u sud i potpiše zahtjev, uz upozorenje da će u protivnom biti odbačen kao neuredan, a prekršajni nalog postati konačan i izvršan.
(3) Ako u prekršajnom nalogu na osnovu kojeg je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje nije preciziran činjenični opis radnje iz koje proizilazi pravno obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi, sud će tražiti od organa koji je izdao prekršajni nalog da ga uredi u roku od osam dana od dana prijema. Ako ovlašćeni organ u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke, sud će prekršajni nalog staviti van snage.
(4) Danom pravosnažnosti rješenja kojim sud odbacuje zahtjev za sudsko odlučivanje zbog razloga iz st. 1 i 2 ovog člana, prekršajni nalog na koji je uložen zahtjev za sudsko odlučivanje postaje konačan i izvršan, a izrečenu sankciju iz prekršajnog naloga, koja je brisana u skladu sa članom 150 stav 3 ovog zakona, sud će ponovo unijeti u Registar novčanih kazni.
Stavljanje van snage prekršajnog naloga
(1) Ako je prekršajni nalog izdat od strane neovlašćnog organa, a podnijet je zahtjev za sudsko odlučivanje, sud će takav zahtjev usvojiti, a prekršajni nalog staviti van snage.
(2) Ako prekršajni nalog, na osnovu kojeg je podnesen zahtjev za sudsko odlučivanje ne sadrži podatke iz člana 145 st. 1 i 2 ovog zakona, bez kojih nije moguće voditi postupak, sud će od ovlašćenog organa koji je izdao prekršajni nalog zatražiti da ga dopuni, u roku od osam dana.
(3) U slučaju da ovlašćeni organ ne otkloni nedostatke u roku iz stava 2 ovog člana sud će prekršajni nalog staviti van snage.
(4) Ako je nastupila zastarjelost za pokretanje prekršajnog postupka, a izdat je prekršajni nalog, sud će prekršajni nalog staviti van snage.
Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
(1) Kad nije moguće izdati prekršajni nalog, u skladu sa članom 144 ovog zakona, podnosilac zahtjeva će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu, odmah po saznanju za prekršaj i učinioca, a najkasnije u roku od 60 dana.
(2) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnosilac zahtjeva dostavlja sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i okrivljene.
Sadržaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
(1) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sadrži:
1) naziv, odnosno lično ime podnosioca zahtjeva i njegovu adresu;
2) naziv suda kojem se podnosi zahtjev;
3) lično ime okrivljenog fizičkog lica, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, mjesto zaposlenja, za stranca broj pasoša, odnosno lične karte, a za odgovorno lice i funkciju, odnosno posao koji obavlja, a po mogućnosti i broj telefona;
4) naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, kao i njegov poreski identifikacioni broj;
5) činjenični opis radnje iz koje proizilazi pravno obilježje prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što tačnije odredi;
6) zakon kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti;
7) predlog o dokazima koje treba izvesti, uz navođenje ličnih imena, adresa svjedoka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz;
8) potpis i pečat podnosioca zahtjeva.
(2) Kad zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnosi fizičko lice kao oštećeni, zahtjev ne mora da sadrži zakon kojim je propisan prekršaj koji treba primijeniti niti jedinstveni matični broj okrivljenog lica.
(3) (brisano)
Ispitivanje uslova za vođenje prekršajnog postupka
(1) Kad sud primi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ispitaće da li je nadležan i da li postoje uslovi za vođenje postupka i odlučiće o daljem toku postupka.
(2) Ako sud ustanovi da nije nadležan, oglasiće se rješenjem nenadležnim i po pravosnažnosti tog rješenja predmet dostaviti nadležnom sudu, odnosno drugom nadležnom organu.
(3) Ako zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ne sadrži podatke iz člana 154 ovog zakona, bez kojih nije moguće voditi postupak, sud će zatražiti od podnosioca zahtjeva da zahtjev dopuni, u roku od osam dana.
(4) U slučaju da podnosilac zahtjeva ne otkloni nedostatke u roku iz stava 3 ovog člana, smatraće se da je odustao od zahtjeva, zbog čega će sud zahtjev odbaciti.
(1) Sud će, kad utvrdi da ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka, rješenjem odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ako:
1) zahtjev nije podnesen u roku iz člana 153 stav 1 ovog zakona;
2) zahtjev nije podnesen od strane ovlašćenog organa, odnosno ovlašćenog lica;
3) radnja opisana u zahtjevu nije prekršaj;
4) je nastupila zastarjelost za pokretanje prekršajnog postupka;
5) postoje okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog;
6) postoje drugi zakonom propisani razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti.
(2) Rješenje iz stava 1 ovog člana dostaviće se podnosiocu zahtjeva, a oštećeni će se obavijestiti da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
(3) Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana podnosilac zahtjeva za pokretanje postupka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana uručenja rješenja.
Odustanak podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
Podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka može odustati od zahtjeva sve do donošenja prvostepene odluke.
Priprema za održavanje pretresa
(1) Ukoliko sud ne odbaci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili zahtjev za sudsko odlučivanje (u daljem tekstu: zahtjev), donijeće naredbu kojom će odrediti vrijeme i mjesto za održavanje pretresa i lica koja je potrebno pozvati na pretres.
(2) Naredba sadrži označenje lica protiv koga se vodi prekršajni postupak i pravnu kvalifikaciju prekršaja. Ako je zahtjev podnesen protiv više lica ili za više prekršaja, u naredbi se moraju navesti sva lica i pravna kvalifikacija za sve prekršaje. Naredba se ne dostavlja podnosiocu zahtjeva i okrivljenom.
(3) Ako je zahtjev podnesen protiv jednog lica za više prekršaja, od kojih je za neki potrebno održati pretres, a za neki sprovesti postupak bez pretresa, sud će donijeti naredbu o održavanju pretresa.
(4) Protiv naredbe žalba nije dozvoljena.
(1) Na pretres će se pozvati: okrivljeni i njegov branilac, podnosilac zahtjeva, oštećeni i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, predloženi svjedoci i vještaci, osim onih za koje sudija smatra da njihovo saslušanje na pretresu nije potrebno.
(2) Ako je okrivljeni pravno lice, na pretres se poziva predstavnik pravnog lica.
(3) U pogledu sadržine poziva za okrivljenog primijeniće se odredbe člana 163 stav 2 ovog zakona.
(4) U pozivu, okrivljeni, će se upozoriti na posljedice propuštanja pojavljivanja na pretresu iz člana 183 ovog zakona.
(5) Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu će se naznačiti da će se u slučaju nepojavljivanja okrivljenog na pretresu odluka donijeti bez njegovog saslušanja.
(6) Poziv okrivljenom mora se dostaviti tako da između dostavljanja poziva i dana pretresa ostane dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a najmanje osam dana. Na predlog okrivljenog, odnosno podnosioca zahtjeva, a po pristanku okrivljenog, ovaj rok se može skratiti.
Shodna primjena Zakonika o krivičnom postupku
Pozivanje lica iz člana 159 st. 1 i 2 ovog zakona vršiće se shodnom primjenom odredaba Zakonika o krivičnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Obezbjeđenje prisustva svjedoka na pretresu i pribavljanje dokaza
(1) Okrivljeni, odnosno podnosilac zahtjeva može u toku pretresa predložiti da se na pretres pozovu novi svjedoci ili pribave drugi dokazi, koje je dužan da obezbijedi, a ako nije u mogućnosti da ih obezbijedi, može zahtijevati od suda da ih službenim putem obezbijedi.
(2) Stranka koja namjerava da podnese neku ispravu kao dokaz mora je donijeti na pretres.
Ako isprava nije dostupna stranki koja želi da je podnese kao dokaz, ta stranka može zahtijevati od suda da pribavi taj dokaz. Zahtjev sudu mora biti podnesen do početka pretresa.
Sud može i bez predloga stranaka odlučiti da se pribave novi dokazi za pretres.
(3) Teret dokazivanja da je okrivljeni učinio prekršaj je na podnosiocu zahtjeva.
(4) U slučaju dovođenja lica iz čl. 166 i 167 ovog zakona, na pretresu je obavezno prisustvo podnosioca zahtjeva koji je dužan da obezbijedi dokaze kojima raspolaže, kao i prisustvo predloženih svjedoka.
(5) Sud će u slučaju iz stava 4 ovog člana, odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ako na pretresu nijesu prisutni podnosilac zahtjeva i predloženi svjedoci ili podnosilac zahtjeva nije obezbijedio dokaze, osim ako iz opravdanih razloga to nije mogao učiniti.
(6) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 4 ovog člana, sud će bez odlaganja započeti postupak, a ako iz opravdanih razloga to nije u mogućnosti, odrediće odmah datum pretresa.
(7) Pretres neće biti odložen zbog propuštanja bilo koje stranke da obezbijedi svjedoke ili isprave, osim kad sud utvrdi da je to propuštanje bilo opravdano.
MJERE ZA OBEZBJEĐENjE PRISUSTVA OKRIVLjENOG I ZA NESMETANO VOĐENjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA
Vrste mjera i opšta pravila o njihovoj primjeni
(1) Mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za uspješno vođenje prekršajnog postupka su: poziv, dovođenje, mjere nadzora, jemstvo i zadržavanje.
(2) Prilikom odlučivanja koju će od mjera iz stava 1 ovog člana primijeniti sud će se pridržavati uslova propisanih za primjenu pojedinih mjera, pri čemu će voditi računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
(3) Sud će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stava 1 ovog člana ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonom propisani uslovi za njihovu primjenu ili ako su nastupili uslovi da se ista svrha može postići blažom mjerom.
(1) Prisustvo okrivljenog u toku vođenja prekršajnog postupka obezbjeđuje se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljenom upućuje sud.
(2) Okrivljeni se poziva dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrži:
1) naziv suda koji poziva i broj predmeta;
2) lično ime okrivljenog;
3) zakonski naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret;
4) mjesto gdje okrivljeni treba da dođe;
5) dan i čas kad treba da dođe;
6) naznačenje da se poziva u svojstvu okrivljenog i upozorenje na posljedice neodazivanja;
7) službeni pečat i potpis sudije.
(3) Kad se okrivljeni prvi put poziva, uz poziv dostaviće mu se primjerak zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, poučiće se o pravu da uzme branioca i da branilac može prisustvovati njegovom saslušanju, kao i da može sudu dostaviti pisanu odbranu.
(4) Pozivanje okrivljenog može se vršiti telefonom i drugim sredstvima elektronske komunikacije.
(5) Okrivljenom će se u pozivu naznačiti da na pretres dođe sa dokazima za svoju odbranu ili da blagovremeno obavijesti sud koje dokaze nije u mogućnosti da prezentira sudu.
(6) Prilikom prvog poziva okrivljeni će se poučiti da je dužan da do pravosnažnog okončanja postupka, odnosno do okončanja postupka izvršenja odluke o prekršaju, odmah obavijesti sud o promjeni adrese ili namjeri da promijeni boravište i upozoriti se na posljedice određene ovim zakonom.
(7) Ako se okrivljeni ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili se njegovo ispitivanje može odložiti.
(8) Odredbe st. 1 do 4 ovog člana shodno se primjenjuju i u odnosu na okrivljeno pravno lice i njegovog predstavnika.
Ako se uredno pozvani okrivljeni ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizilazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva, sud može narediti njegovo dovođenje. Ako sud ocijeni da postoje uslovi za vođenje postupka i donošenje odluke i bez saslušanja okrivljenog, naredba za dovođenje se neće izdati.
(1) Naredba za dovođenje se izdaje u pisanom obliku i sadrži: lično ime okrivljenog koga treba dovesti, kao i druge potrebne podatke koji su poznati, prekršaj koji mu se stavlja na teret, uz navođenje odredaba zakona kojim je prekršaj utvrđen, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis sudije.
(2) Naredbu za dovođenje izvršava organ nadležan za poslove policije.
(3) Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljenom i poziva ga da pođe sa njim. Ako okrivljeni to odbije, dovešće ga prinudno.
(4) Protiv vojnih lica i pripadnika policije, po pravilu, se neće izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihovog pretpostavljenog, odnosno ustanove da ih dovede. Ako je to nužno, s obzirom na okolnosti slučaja, ta će se lica dovesti prema opštim pravilima o dovođenju iz st. 1, 2 i 3 ovog člana.
(1) Ovlašćeni policijski službenik ili drugo službeno lice, kad je ovlašćeno posebnim zakonom, ukoliko postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo prekršaj, može to lice lišiti slobode, ako:
1) nije poznat identitet tog lica;
2) to lice nema prebivalište ili boravište u Crnoj Gori, a postoje okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili otići u drugu državu radi izbjegavanja odgovornosti za prekršaj;
3) postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti prekršaj ili dovršiti pokušani prekršaj;
4) postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze koji su važni za prekršajni postupak.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, ovlašćeni policijski službenik odnosno drugo službeno lice dužno je da sačini službenu zabilješku koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice, odmah, bez odlaganja, uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, privede u sud.
(3) Izuzetno, ukoliko se lice lišeno slobode, zbog objektivnih razloga ne može privesti u sud u skladu sa stavom 2 ovog člana, ovlašćeno lice iz stava 1 ovog člana, dužno je da lice lišeno slobode privede čim prestanu razlozi zbog kojih se to lice nije moglo privesti, a najkasnije u roku od 12 časova.
(4) Ukoliko ovlašćeni policijski službenik odnosno drugo službeno lice, liši slobode lice iz stava 1 ovog člana poslije 22 časa, to lice će privesti nadležnom sudu na početku radnog vremena suda, uključujući i neradne dane.
(5) Lice lišeno slobode mora biti odmah obaviješteno na svom jeziku ili na jeziku koji razumije o razlozima lišenja slobode i istovremeno upoznato da nije dužno ništa da izjavi, da ima pravo da uzme branioca koga samo izabere, da zahtijeva da se o lišenju slobode obavijesti lice koje samo odredi, kao i diplomatski, odnosno konzularni predstavnik države čiji je državljanin, odnosno predstavnik odgovarajuće međunarodne organizacije ako se radi o licu bez državljanstva.
U prekršajnom postupku okrivljeni može biti zadržan sudskom naredbom ako postoji neki od razloga iz člana 166 stav 1 ovog zakona, ali ne duže od 12 časova.
(1) O zadržavanju okrivljenog sudija koji vodi prekršajni postupak donosi naredbu u kojoj označava dan i čas kad je naređeno zadržavanje, kao i zakonski osnov zadržavanja i razlozi zbog kojih je naređeno zadržavanje.
(2) Naredba o zadržavanju saopštava se okrivljenom uz potpis.
(3) Okrivljenom koji je zadržan dopustiće se da, bez odlaganja, o zadržavanju obavijesti lice po svom izboru, kao i diplomatskog, odnosno konzularnog predstavnika države čiji je državljanin, odnosno predstavnika odgovarajuće međunarodne organizacije ako je u pitanju izbjeglica ili lice bez državljanstva ili branioca, ako branilac nije bio prisutan prilikom njegovog ispitivanja.
(4) Sud može izdati naredbu o zadržavanju okrivljenog i prije njegovog ispitivanja.
Oduzimanje i zadržavanje putne isprave
(1) Radi obezbjeđenja prisustva okrivljenog pred sudom, ovlašćeni policijski službenik ili drugo ovlašćeno lice može, u slučaju iz člana 166 stav 1 tačka 2 ovog zakona, od okrivljenog oduzeti putnu ispravu ili drugu ličnu ispravu, do privođenja pred sud.
(2) Sud može produžiti trajanje mjere iz stava 1 ovog člana do izvršenja prekršajne sankcije.
(1) Sud može zadržati putnu ispravu okrivljenog do izvršenja odluke, ukoliko nađe da bi kažnjeno lice čije se mjesto boravka nalazi u drugoj državi moglo osujetiti izvršenje odluke odlaskom sa teritorije Crne Gore.
(2) O zadržavanju putne isprave izdaje se potvrda.
MJERE NADZORA
(1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u drugu državu ili ometati vođenje prekršajnog postupka, kao i zbog sprječavanja okrivljenog da čini nove prekršaje ili iz razloga bezbjednosti saobraćaja ili kad se radi o prekršaju propisanom Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, sud može, po službenoj dužnosti ili na predlog podnosioca zahtjeva ili oštećenog, obrazloženim rješenjem okrivljenom izreći jednu ili više mjera nadzora.
(2) Mjere nadzora su:
1) zabrana napuštanja stana;
2) zabrana napuštanja boravišta;
3) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja;
4) obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu;
5) zabrana pristupa ili sastajanja sa određenim licima;
6) privremeno oduzimanje putne isprave;
7) privremeno oduzimanje vozačke dozvole.
(3) U slučaju osnovane sumnje da je učinjen prekršaj propisan zakonom, organ nadležan za poslove policije prema učioniocu prekršaja može naredbom privremeno odrediti jednu ili više mjera nadzora iz stava 2 tač. 5, 6 i 7 ovog člana ili drugu mjeru propisanu zakonom, u trajanju do sedam dana, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije propisano.
(4) Ako organ nadležan za poslove policije, u slučaju iz stava 3 ovog člana, u roku od sedam dana od dana određivanja mjere nadzora ne podnese sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa predlogom za produženje mjere nadzora, ili ako nakon podnošenja takvog zahtjeva sud o mjeri nadzora ne odluči u daljem roku od tri dana, primjena mjere nadzora prestaje.
(5) Protiv rješenja kojim se odbija predlog za određivanje, odnosno produžava mjera nadzora i rješenja kojim se ukida primijenjena mjera nadzora, nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se određuje ili produžava mjera nadzora pravo žalbe ima okrivljeni. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku od 48 časova od prijema žalbe.
(6) Ako je prije ili tokom trajanja postupka protiv okrivljenog određena mjera nadzora, koja po svom sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je na osnovu odluke o prekršaju primijenjena protiv okrivljenog, vrijeme trajanja mjere nadzora uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere.
Shodna primjena Zakonika o krivičnom postupku
U pogledu vrste, sprovođenja i ograničenja mjera nadzora, rješenja o izricanju i izvršenju mjera nadzora shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Razlozi za određivanje jemstva
(1) Kad je prekršajni postupak pokrenut protiv okrivljenog koji nema stalno prebivalište u Crnoj Gori ili koji privremeno boravi u drugoj državi, kao i u drugim slučajevima kad postoji opasnost da bi bjekstvom mogao izbjeći odgovornost za prekršaj, može se zahtijevati da on lično ili neko drugi za njega pruži jemstvo da do kraja prekršajnog postupka neće pobjeći, a da sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
(2) Jemstvo se ne može odrediti prije nego što okrivljeni bude ispitan niti bez njegovog pristanka.
(1) Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos koji se određuje s obzirom na težinu prekršaja, lične i porodične prilike okrivljenog i imovno stanje lica koje daje jemstvo.
(2) Jemstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jemstva na nepokretnoj imovini lica koje daje jemstvo.
(3) Visina jemstva se određuje u iznosu do najviše novčane kazne propisane za prekršaj za koji se vodi postupak.
(4) Ako se protiv istog okrivljenog vodi postupak zbog više prekršaja, jemstvo će se odrediti do visine kazne koja se može izreći za prekršaje u sticaju.
(5) U slučajevima iz st. 3 i 4 ovog člana jemstvo može biti uvećano za iznos istaknutog imovinskopravnog zahtjeva oštećenog.
Jemstvo za slučaj odlaska u drugu državu
Ako je prekršaj učinilo lice koje nema prebivalište u Crnoj Gori i želi da napusti njenu teritoriju prije pravosnažnosti sudske odluke, na predlog okrivljenog može se odrediti jemstvo bez obzira na uslove iz člana 173 stav 1 ovog zakona.
(1) Jemstvo se zadržava, po pravilu, do donošenja pravosnažne odluke.
(2) Ako je doneseno pravosnažno rješenje o obustavi prekršajnog postupka, položeno jemstvo se vraća.
(3) Ako osuđeni po pravosnažnosti sudske odluke ne plati štetu ili troškove prekršajnog postupka, utvrđeni iznos će se naplatiti iz položenog jemstva, a ako položeni iznos nije dovoljan, iz njega će se prvenstveno naknaditi iznos štete.
(4) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu, odnosno utvrđeni iznos oduzete imovinske koristi, po naplati štete i troškova prekršajnog postupka naplatiće se novčana kazna, odnosno utvrđeni iznos imovinske koristi.
(5) Ako je izrečena kazna zatvora, jemstvo se ukida kad kažnjeni počne da izdržava kaznu.
(6) Ako osuđeni ne pristupi izdržavanju kazne zatvora ili izvršenju zaštitne mjere, ostatak jemstva će se u cjelosti zadržati i uplatiti kao prihod budžeta Crne Gore.
(7) Ako okrivljeni pobjegne ili napusti teritoriju Crne Gore, sud će rješenjem odrediti da se vrijednost data kao jemstvo uplati kao prihod budžeta Crne Gore.
SPORAZUM O PRIZNANjU KRIVICE
(1) Kad se prekršajni postupak vodi za jedan prekršaj ili za više prekršaja u sticaju ovlašćeni podnosilac zahtjeva može predložiti okrivljenom i njegovom braniocu zaključivanje sporazuma o priznanju krivice, odnosno okrivljeni i njegov branilac mogu ovlašćenom podnosiocu zahtjeva predložiti zaključivanje takvog sporazuma.
(2) Kad se uputi predlog iz stava 1 ovog člana stranke i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja krivice za prekršaj, odnosno prekršaje koji se okrivljenom stavljaju na teret.
(3) Sporazum o priznanju krivice mora biti sačinjen u pisanom obliku i može se podnijeti najkasnije do završetka prvog ročišta za održavanje pretresa ili ispitivanja u postupku bez pretresa.
(4) Sporazum o priznanju krivice podnosi se sudu.
(5) Sporazum o priznanju krivice ne može se zaključiti u postupku utvrđivanja prekršaja u oblasti zaštite od nasilja u porodici.
Shodna primjena Zakonika o krivičnom postupku
U pogledu predmeta sporazuma, odlučivanja o sporazumu i odluke donesene na osnovu sporazuma o priznanju krivice shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku.
PRETRES
(1) Pretres je javan.
(2) Pretresu mogu prisustvovati punoljetna lica.
(3) Lica koja prisustvuju pretresu ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenog koji može biti naoružan.
Sud može od početka do završetka pretresa isključiti javnost po službenoj dužnosti ili po predlogu stranke, ali uvijek po njihovom saslušanju ako je to potrebno radi čuvanja tajnih podataka, čuvanja javnog reda, zaštite morala, zaštite interesa maloljetnog lica ili zaštite ličnog ili porodičnog života okrivljenog ili oštećenog.
Sudija otvara pretres i objavljuje predmet pretresa, utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, a ako nijesu došla provjerava da li su im pozivi uručeni i da li su svoj izostanak opravdala.
Donošenje odluke u odsustvu okrivljenog
(1) Ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, sud će, uz prisustvo podnosioca zahtjeva, a na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog.
(2) Ako se u slučaju iz stava 1 ovog člana, nije u dovoljnoj mjeri moglo utvrditi činjenično stanje za donošenje odluke, ili je podnosilac precizirao zahtjev na pretresu, zakazaće se novi pretres, a prisustvo okrivljenog će se obezbijediti izdavanjem naredbe za dovođenje.
(3) U slučaju iz stava 1 ovog člana, okrivljenom se ne može izreći kazna zatvora.
Propuštanje pojavljivanja okrivljenog
(1) Ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za sudsko odlučivanje, ne dođe uredno pozvan okrivljeni i ne opravda izostanak smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud će rješenjem utvrditi da je prekršajni nalog konačan i izvršan danom donošenja rješenja, zbog propuštanja pojavljivanja okrivljenog.
(3) Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana žalba nije dozvoljena, ali okrivljeni može podnijeti molbu za povraćaj u pređašnje stanje.
Propuštanje pojavljivanja podnosioca zahtjeva
Ako uredno pozvani podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili predstavnik izdavaoca prekršajnog naloga propusti da se pojavi na pretres, na kojem je prisutan okrivljeni, sud će donijeti rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka, osim ako na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza može drukčije odlučiti.
Propuštanje pojavljivanja podnosioca zahtjeva i okrivljenog
Ako je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a ne dođu uredno pozvani predstavnik podnosioca zahtjeva i okrivljeni, održavanje pretresa će se odložiti.
(1) Pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine zahtjeva. Započeti pretres završiće se, po mogućnosti, bez prekidanja, na jednom ročištu.
(2) Sud će tražiti od okrivljenog da se izjasni da li prihvata odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Ako okrivljeni prihvati odgovornost, sud će odlučiti samo o vrsti, visini sankcije i troškovima postupka. U tom slučaju odluka treba da sadrži obrazloženje samo u dijelu odluke o sankciji, a u pouci o pravnom lijeku će se navesti da se okrivljeni može žaliti samo na dio odluke o sankciji.
(3) Ako okrivljeni ne prihvati odgovornost, sud će ga pozvati da iznese svoju odbranu.
(4) Ako su okrivljeni pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, prvo se saslušava predstavnik pravnog lica, a poslije njega odgovorno lice.
(5) Nakon saslušanja okrivljenog prelazi se na izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i vještaka i izvođenju drugih dokaza.
(6) Red izvođenja dokaza utvrđuje sudija.
(7) O pretresu vodi se zapisnik u koji se, u bitnom, unosi sadržaj rada i cio tok pretresa.
Podnosilac zahtjeva, okrivljeni i njegov branilac, predstavnik i punomoćnik pravnog lica i oštećeni imaju pravo da u toku pretresa, pored dokaza dostavljenih u skladu sa članom 161 ovog zakona, predlažu i druge dokaze i daju druge predloge, a po odobrenju sudije koji vodi postupak mogu da postavljaju pitanja licima koja se saslušavaju.
Izmjena zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
(1) Ako dokazi izvedeni na pretresu ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, podnosilac zahtjeva može na pretresu usmeno izmijeniti zahtjev.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, na zahtjev okrivljenog ili njegovog branioca, ako je to potrebno, sud će obezbijediti dovoljno vremena za pripremanje odbrane, po izmijenjenom zahtjevu.
(1) Poslije završenog dokaznog postupka sudija daje riječ strankama, oštećenom i braniocu.
(2) Ako sudija nakon završnih riječi stranaka, branioca, oštećenog i punomoćnika oštećenog ne odluči da izvede još neke dokaze, objaviće da je glavni pretres završen.
ODLUKE SUDA
Po završetku glavnog pretresa sud će, po pravilu, odmah donijeti odluku.
Subjektivni i objektivni identitet
(1) Odluka se može odnositi samo na lice protiv koga je podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili na lice koje je podnijelo zahtjev za sudsko odlučivanje i samo na prekršaj iz podnesenog ili na pretresu izmijenjenog zahtjeva.
(2) Sud nije vezan za predlog i ocjenu podnosioca zahtjeva u pogledu pravne ocjene prekršaja.
Dokazi na kojima se odluka zasniva
(1) Sud zasniva odluku samo na činjenicama i dokazima koji su neposredno izvedeni na pretresu ili su sadržani u zapisnicima, odnosno drugim materijalima koji su, u skladu sa ovim zakonom, na pretresu pročitani i na odgovarajući način izneseni.
(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena.
(1) Prekršajni postupak se završava donošenjem rješenja kojim se okrivljeni oslobađa krivice, rješenja kojim se okrivljeni oglašava krivim ili rješenja o obustavljanju prekršajnog postupka.
(2) Ako se prekršajni postupak vodi zbog više prekršaja, u rješenju će se navesti za koji se prekršaj okrivljeni oglašava krivim, a za koje se oslobađa krivice ili se postupak obustavlja.
Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa krivice
Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa krivice sud će donijeti, ako:
1) djelo za koje se tereti nije prekršaj;
2) nije dokazano da je okrivljeni učinio prekršaj za koji je protiv njega podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili izdat prekršajni nalog;
3) ima okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenog.
Rješenje kojim se okrivljeni oglašava krivim
(1) Rješenje kojim se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj donosi se kad se u prekršajnom postupku utvrdi postojanje prekršaja i odgovornost okrivljenog za taj prekršaj.
(2) U rješenju kojim se okrivljeni oglašava krivim sud će u izreci navesti:
1) za koji se prekršaj oglašava krivim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja prekršaja, kao i činjenica i okolnosti od kojih zavisi primjena određene odredbe ovog zakona;
2) naziv prekršaja i koje su odredbe zakona o prekršaju primijenjene;
3) na koju se kaznu osuđuje okrivljeni;
4) odluku o uslovnoj osudi;
5) odluku o zaštitnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi;
6) odluku o uračunavanju lišenja slobode i zadržavanja;
7) odluku o troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
(3) Ako je okrivljeni osuđen na novčanu kaznu, u izreci rješenja će se naznačiti rok u kojem će se novčana kazna platiti i način zamjene novčane kazne.
(4) Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, u izreci rješenja će se odrediti kako će se postupiti sa oduzetim predmetima.
Razlozi za obustavljanje postupka
Rješenje kojim se obustavlja postupak protiv okrivljenog donijeće se kad se utvrdi da:
1) sud nije stvarno nadležan za vođenje prekršajnog postupka;
2) je postupak vođen bez zahtjeva ovlašćenog podnosioca ili zahtjev nije podnesen u roku iz člana 153 stav 1 ovog zakona;
3) je okrivljeni u toku prekršajnog postupka umro;
4) okrivljeni ima imunitet;
5) je podnosilac zahtjeva od započinjanja do završetka pretresa odustao od zahtjeva;
6) je okrivljeni za isti prekršaj već pravosnažno osuđen, oslobođen ili je zahtjev protiv njega pravosnažno odbijen ili je postupak protiv njega pravosnažno obustavljen ili je okrivljeni u krivičnom postupku pravosnažno oglašen krivim za djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja;
7) je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka;
8) postoje i druge okolnosti koje isključuju vođenje prekršajnog postupka.
(1) Pisano izrađena odluka suda mora potpuno da odgovara odluci koja je donijeta. Odluka mora imati uvod, izreku i obrazloženje, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Uvod odluke sadrži: grb Crne Gore, naziv suda, lično ime sudije i zapisničara, lično ime okrivljenog ili naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, prekršaj koji je okrivljenom stavljen na teret, da li je bio prisutan na pretresu, dan održavanja pretresa, da li je pretres bio javan, lično ime podnosioca zahtjeva, branioca, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bili prisutni na pretresu i dan objavljivanja, odnosno donošenja odluke.
(3) Izreka odluke sadrži: lične podatke o okrivljenom i odluku kojom se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret ili kojom se oslobađa od zahtjeva podnesenog za taj prekršaj ili odluku kojom je protiv njega postupak obustavljen i odluku o troškovima postupka.
(4) Ako je okrivljeni oglašen krivim, izreka mora obuhvatiti i podatke iz člana 195 ovog zakona, a ako je okrivljeni oslobođen, izreka mora obuhvatiti opis prekršaja koji mu se stavlja na teret i odluku o troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu ako je podnesen.
(5) U obrazloženju odluke sud će iznijeti kratko razloge za svaku tačku odluke, tako što će: izložiti nesporne činjenice i iz kojih razloga te činjenice uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine predloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz, odnosno pisani nalaz i mišljenje pročitan, kojim razlozima se rukovodio prilikom rješavanja pravnih pitanja, a naročito prilikom određivanja da li postoji prekršaj i odgovornost okrivljenog i o primjeni određenih odredaba zakona na okrivljenog i njegovo djelo, kao i o razlozima upućivanja oštećenog na parnicu.
(6) Ako je okrivljeni osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Sud će posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kad je našao da treba ublažiti kaznu ili okrivljenog osloboditi od kazne ili uslovno osuditi ili da treba izreći zaštitnu mjeru ili oduzeti imovinsku korist ili opozvati uslovnu osudu.
(7) Ako se okrivljeni oslobađa, u obrazloženju će se naročito navesti razlog iz člana 194 ovog zakona zbog kojeg se to čini.
(8) U obrazloženju rješenja kojim se protiv okrivljenog obustavlja postupak, odnosno odbacuje zahtjev navešće se razlozi zbog kojih se obustavlja postupak, odnosno odbacuje zahtjev i zakon na osnovu kojeg je to učinjeno.
(1) Greške u pisanju imena i brojeva, druge očigledne greške u pisanju i računanju, kao i nesaglasnost pisano izrađene odluke sa izvornikom sudija će ispraviti posebnim rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Ako postoji nesaglasnost između pisano izrađene odluke i njenog izvornika u vezi podataka iz člana 195 stav 2 tač. 1 do 5 i tačka 7 ovog zakona, rješenje o ispravci dostaviće se licima kojima je prije toga dostavljena odluka.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostavljanja rješenja o ispravci odluke, protiv kojeg posebna žalba nije dozvoljena.
ŽALBA
(1) Protiv sudske odluke donijete u prvom stepenu može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja prepisa sudske odluke, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
(2) Blagovremeno izjavljena žalba odlaže izvršenje sudske odluke, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
(1) Žalbu mogu izjaviti stranke, branilac, zakonski zastupnik okrivljenog i oštećeni.
(2) U korist okrivljenog žalbu mogu izjaviti i njegov bračni ili vanbračni supružnik, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojilac i usvojenik, brat, sestra i hranilac. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od dana kad je okrivljenom, odnosno njegovom braniocu dostavljen prepis sudske odluke.
(3) Oštećeni može pobijati sudsku odluku samo zbog odluke suda o troškovima prekršajnog postupka ili ako je donesena oslobađajuća odluka, kad oštećeni može izjaviti žalbu zbog svih osnova iz člana 203 ovog zakona.
(4) Žalbu može izjaviti i lice kome je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta ili od koga je oduzeta imovinska korist pribavljena prekršajem.
Odricanje i odustajanje od žalbe
(1) Okrivljeni i podnosilac zahtjeva mogu se odreći prava na žalbu nakon saopštavanja odluke, a od izjavljene žalbe mogu odustati do donošenja drugostepene odluke.
(2) Odricanje i odustajanje od prava na žalbu ne mogu se opozvati.
Sadržaj žalbe i postupanje po nepotpunoj žalbi
(1) Žalba treba da sadrži:
1) označenje sudske odluke protiv koje se izjavljuje žalba;
2) osnov za pobijanje sudske odluke iz člana 203 ovog zakona;
3) obrazloženje žalbe;
4) predlog da se pobijana sudska odluka potpuno ili djelimično ukine ili preinači;
5) potpis lica koje izjavljuje žalbu.
(2) Ako je žalbu izjavio okrivljeni koji nema branioca ili oštećeni koji nema punomoćnika iz reda advokata, a žalba nije sastavljena u skladu sa stavom 1 ovog člana, prvostepeni sud će pozvati žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili na zapisniku kod tog suda. Ako se žalilac ne odazove ovom pozivu, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži potpis lica koje izjavljuje žalbu, a žalbu koja ne sadrži označenje odluke protiv koje se izjavljuje žalba odbaciće samo pod uslovom da se ne može utvrditi na koju se odluku odnosi.
(3) Ako je žalbu izjavio podnosilac zahtjeva, branilac ili oštećeni koji za punomoćnika ima advokata, a žalba ne sadrži podatke iz stava 1 ovog člana, sud će žalbu odbaciti.
(4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan da navede razloge zašto ih ranije nije iznio. Okrivljeni koji je u cjelosti prihvatio osnovanost zahtjeva, u skladu sa članom 186 stav 2 ovog zakona, može u žalbi iznijeti samo one nove činjenice i dokaze koji su važni za odluku o sankciji. Prilikom pozivanja na nove činjenice žalilac je dužan da navede dokaze kojima bi se te činjenice trebale dokazati, a prilikom pozivanja na nove dokaze dužan je da navede činjenice koje pomoću tih dokaza želi da dokaže.
Osnovi zbog kojih se odluka može pobijati
Sudska odluka može se pobijati zbog:
1) bitne povrede odredaba prekršajnog postupka;
2) pogrešne primjene materijalnog zakona kojim je propisan prekršaj;
3) pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
4) odluke o sankciji, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji, ako je:
1) sud bio nepropisno sastavljen ili je u donošenju odluke učestvovao sudija koji nije vodio pretres ili koji se morao izuzeti od vođenja prekršajnog postupka ili je pravosnažnom odlukom bio izuzet od istog;
2) pretres održan bez lica čije je prisustvo na pretresu po zakonu obavezno;
3) okrivljenom uskraćeno pravo iz člana 99 ovog zakona;
4) suprotno zakonu bila isključena javnost na pretresu;
5) zahtjev podnesen od neovlašćenog podnosioca ili nije podnesen u roku iz člana 153 stav 1 ovog zakona;
6) zahtjev prekoračen u smislu člana 191 ovog zakona;
7) odluku donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao odlučivati u toj pravnoj stvari;
8) odlukom povrijeđena odredba iz člana 209 stav 4 ovog zakona;
9) odluka zasnovana na dokazu na kojem se po zakonu ne može zasnivati, osim ako nije, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donijeta ista odluka;
10) izreka odluke nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima odluke ili odluka nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava.
(2) Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i kad sud za vrijeme pripremanja pretresa ili u toku postupka ili prilikom donošenja odluke nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu zakona, a to je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje odluke.
Povreda materijalnog zakona kojim je propisan prekršaj postoji ako je isti povrijeđen u odnosu na to da li:
1) je djelo za koje se protiv okrivljenog vodi prekršajni postupak prekršaj;
2) ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj;
3) postoje okolnosti koje isključuju vođenje prekršajnog postupka, a naročito da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar već pravosnažno riješena;
4) je došlo do pogrešne primjene zakona kojim je propisan prekršaj;
5) je odlukom o sankciji ili drugoj mjeri sud prekoračio ovlašćenja koja ima po zakonu;
6) su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja ili drugog oblika lišenja slobode u vezi sa prekršajem.
Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
(1) Sudska odluka se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.
Pobijanje odluke o prekršajnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu
(1) Odluka suda može se pobijati zbog odluke o kazni, uslovnoj osudi i opomeni kad tom odlukom nije prekoračeno ovlašćenje iz člana 205 stav 1 tačka 5 ovog zakona, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, oslobođenju od kazne, uslovnoj osudi ili opomeni, iako su za to postojali zakonski uslovi.
(2) Odluka o zaštitnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz člana 205 stav 1 tačka 5 ovog zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao zaštitnu mjeru ili nije oduzeo imovinsku korist, iako su za to postojali zakonski uslovi. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima prekršajnog postupka.
(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu može se pobijati ako je donijeta suprotno odredbama ovog zakona.
(1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu odluku u dovoljnom broju primjeraka.
(2) Prvostepeni sud će neblagovremenu i nedozvoljenu žalbu odbaciti rješenjem.
(3) Žalba je neblagovremena ako je izjavljena poslije zakonom utvrđenog roka.
(4) Nedozvoljena je žalba ako ju je izjavilo lice koje na to nije ovlašćeno ili lice koje se odreklo prava na žalbu ili koje je jednom odustalo od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dozvoljena.
(5) Prvostepeni sud može povodom žalbe sam donijeti novu odluku ili preinačiti ranije donijetu odluku na osnovu već izvedenih dokaza.
Granice ispitivanja prvostepene odluke
(1) Drugostepeni sud ispituje odluku u onom dijelu koji se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti mora ispitati da li:
1) je žalba blagovremena i dozvoljena;
2) postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 204 ovog zakona;
3) je na štetu okrivljenog povrijeđen materijalni zakon kojim je propisan prekršaj u smislu člana 205 ovog zakona.
(2) Ako žalba izjavljena u korist okrivljenog ne sadrži razloge žalbe i obrazloženje tih razloga, ispitivanje će se ograničiti na povrede iz stava 1 tač. 2 i 3 ovog člana, kao i na ispitivanje odluke o kazni, zaštitnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi.
(3) Žalbu iz razloga propisanog u članu 206 stav 2 ovog zakona žalilac može izjaviti samo ako u žalbi učini izvjesnim da za dokaze na kojima zasniva žalbu nije znao u vrijeme održavanja pretresa ili da je na pretresu, odmah čim je saznao za određeni dokaz, predložio njegovo izvođenje, a sudija je to odbio.
(4) Ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, odluka se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije prekršaja i prekršajne sankcije.
(5) Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog zakona o prekršaju izjavljena u korist okrivljenog obuhvata i žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi iz člana 207 stav 2 ovog zakona.
(6) Kad drugostepeni sud povodom žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenog od koristi i za nekog od saokrivljenih koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu postupiće po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
Odluke drugostepenog suda po žalbi
(1) Drugostepeni sud na sjednici vijeća može:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedozvoljenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku prvostepenog suda;
3) ukinuti odluku prvostepenog suda i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje;
4) preinačiti prvostepenu odluku.
(2) O svim žalbama protiv iste odluke drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom.
Drugostepeni sud će rješenjem odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku prvostepenog suda kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se odluka pobija niti povrede zakona iz člana 209 stav 1 ovog zakona.
Ukidanje prvostepene odluke i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje
(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, rješenjem ukinuti prvostepenu odluku i vratiti predmet na ponovno odlučivanje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koja je bila ili je mogla biti od uticaja na zakonito rješavanje prekršajne stvari ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba dopuniti ili sprovesti novi postupak.
(2) Drugostepeni sud može i djelimično ukinuti prvostepenu odluku ako se pojedini djelovi odluke mogu izdvojiti bez štete za pravilno odlučivanje.
(3) Kad je prvostepena odluka dva puta ukinuta drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili nakon održanog pretresa sam donijeti odluku.
Preinačenje prvostepene odluke
(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, preinačiti prvostepenu odluku, kad:
1) utvrdi da je prvostepena odluka zasnovana na bitnim povredama prekršajnog postupka iz člana 204 stav 1 tač. 5, 6 i 8 ovog zakona;
2) je utvrdio drukčije činjenično stanje nego što je činjenično stanje u prvostepenoj odluci;
3) je prvostepeni sud pogrešno ocijenio isprave ili druge pisane dokaze, a odluka prvostepenog suda je zasnovana isključivo na tim dokazima;
4) je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je zasnovana sudska odluka;
5) smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj odluci pravilno utvrđeno i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom zakona ima donijeti drukčija odluka ili ako nađe da postoje takve povrede zakona koje se mogu otkloniti bez ukidanja prvostepene odluke;
6) nađe da prilikom odmjeravanja kazne ili izricanja zaštitne mjere nijesu uzete u obzir sve okolnosti koje su od uticaja za pravilno odmjeravanje kazne ili za zakonito izricanje zaštitne mjere;
7) okolnosti koje su uzete u obzir nijesu pravilno ocijenjene.
(2) Ako drugostepeni sud nađe da postoje zakonom propisani uslovi za izricanje opomene, preinačiće rješenjem prvostepenu odluku i izreći opomenu.
Obrazloženje odluke drugostepenog suda
(1) U obrazloženju odluke drugostepeni sud treba da ocijeni žalbene navode i da navede povrede zakona koje je uzeo u obzir.
(2) Kad se prvostepena odluka ukida zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka u obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se sastoji povreda.
(3) Kad se prvostepena odluka ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navešće se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni za donošenje zakonite i pravilne odluke.
Vraćanje spisa prvostepenom sudu
Drugostepeni sud vratiće spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke, radi dostavljanja strankama i drugim zainteresovanim licima.
Ponovno održavanje pretresa pred prvostepenim sudom
(1) Prvostepeni sud kojem je predmet upućen na suđenje uzeće za osnovu raniji zahtjev. Ako je odluka prvostepenog suda djelimično ukinuta, prvostepeni sud će za osnovu uzeti samo onaj dio zahtjeva koji se odnosi na ukinuti dio odluke.
(2) Na novom pretresu stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze.
(3) Prvostepeni sud je dužan da izvede sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koje je ukazao drugostepeni sud u svojoj odluci.
(4) Prilikom donošenja nove odluke prvostepeni sud je vezan zabranom iz člana 209 stav 4 ovog zakona.
VANREDNI PRAVNI LjEKOVI
Ponavljanje prekršajnog postupka
(1) Prekršajni postupak koji je okončan pravosnažnom odlukom suda može se, na zahtjev osuđenog, odnosno kažnjenog lica ili njegovog branioca, ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2) Poslije smrti osuđenog zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti njegov bračni ili vanbračni supružnik, djeca, roditelji ili zakonski zastupnik.
(3) O zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka odlučuje sud koji je donio prvostepenu odluku.
Ponavljanje prekršajnog postupka u korist okrivljenog
(1) Prekršajni postupak okončan pravosnažnom odlukom može se ponoviti u korist okrivljenog, ako:
1) je odluka suda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača;
2) je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije ili drugog ovlašćenog lica koje je učestvovalo u postupku;
3) se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima mogli da dovedu do drukčije odluke da su bili poznati u ranijem postupku;
4) se utvrdi da je neko lice za istu radnju već pravosnažno kažnjeno u prekršajnom postupku ili prije donošenja odluke o prekršaju oglašeno krivim u krivičnom postupku za djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja;
5) se u slučaju osude za prekršaj u produženom trajanju ili za drugi prekršaj koji po zakonu obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena prekršajem iz osude, a postojanje ovih činjenica bi dovelo do primjene blažeg zakona ili bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne;
6) je odlukom Evropskog suda za ljudska prava ili drugog suda osnovanog međunarodnim ugovorom utvrđeno da su u toku prekršajnog postupka povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode i da je odluka suda zasnovana na takvoj povredi, a da je ponavljanjem postupka moguće ispraviti učinjenu povredu.
(2) U slučajevima iz stava 1 tač. 1 i 2 ovog člana mora se pravosnažnom odlukom suda dokazati da su pomenuta lica oglašena krivim za krivična djela u vezi navedenih radnji. Ako se postupak protiv tih lica ne može sprovesti zbog toga što su umrla ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, činjenice iz stava 1 tač. 1 i 2 ovog člana mogu se utvrđivati i drugim dokazima.
(1) U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje prekršajnog postupka i kojim se dokazima potkrijepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke, sud će pozvati podnosioca da u određenom roku zahtjev dopuni.
(2) Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka može se podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge iz člana 218 ovog zakona, odnosno za odluku Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno kršenje Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
(3) Zahtjev iz stava 2 ovog člana ne može se podnijeti po isteku roka od jedne godine od dana pravosnažnosti odluke o prekršaju, osim u slučaju iz člana 218 stav 1 tačka 6 ovog zakona.
(1) Sud će rješenjem odbaciti zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, ako nađe da je neblagovremen, nepotpun ili da je podnesen od strane neovlašćenog lica ili da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravosnažnom odlukom suda ili da činjenice i dokazi očigledno nijesu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje ili da podnosilac zahtjeva nije postupio u skladu sa članom 219 stav 1 ovog zakona.
(2) Ako sud ne odbaci zahtjev, primjerak zahtjeva dostaviće se podnosiocu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka da, u roku od osam dana, podnese odgovor na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad istekne rok za davanje odgovora, sud će odrediti da se sprovede izviđaj činjenica i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.
(3) Poslije sprovođenja izviđanja činjenica i pribavljanja dokaza iz stava 2 ovog člana sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka.
Odluke povodom zahtjeva za ponavljanje postupka
(1) Sud će, ako ne odredi da se sprovede izviđaj činjenica i pribave dokazi iz člana 220 stav 2 ovog zakona, zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka uvažiti i dozvoliti ponavljanje postupka ili će zahtjev odbiti.
(2) Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dozvolio ponavljanje postupka postoje i za nekog od drugih saokrivljenih koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupiće po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.
(3) U rješenju kojim se dozvoljava ponavljanje prekršajnog postupka sud će odlučiti da se odmah odredi novi pretres, a može odlučiti da se prekine ili odloži izvršenje odluke o prekršaju protiv koje je ponavljanje dozvoljeno.
(4) Protiv rješenja kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka nije dozvoljena posebna žalba.
(1) Na vođenje novog postupka na osnovu rješenja kojim je dozvoljeno ponavljanje prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe zakona koje su primijenjene na ranije pravosnažno okončan postupak. U novom postupku sud nije vezan ranije donijetom odlukom.
(2) Odlukom o prekršaju donesenom u novom postupku odrediće se da se ranija odluka stavlja van snage u cjelini ili djelimično ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom odlukom sud će uračunati izvršenu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za neki od prekršaja za koje je osuđeni, odnosno kažnjeni bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu po odredbama ovog zakona.
Odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na okrivljenog i ponavljanje postupka kad je suđenje obavljeno u odsustvu okrivljenog shodno će se primjenjivati i u prekršajnom postupku.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti
(1) Protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravosnažnim odlukama Vrhovno državno tužilaštvo može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen zakon ili drugi propis.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana, Vrhovno državno tužilaštvo može podići i kad je odlukom Evropskog suda za ljudska prava ili drugog suda osnovanog potvrđenim međunarodnim ugovorom utvrđeno da su u toku prekršajnog postupka povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode i da je sudska odluka zasnovana na takvoj povredi, a nadležni sud nije dozvolio ponavljanje prekršajnog postupka, ili se povreda učinjena sudskom odlukom može otkloniti ukidanjem odluke ili njenim preinačenjem, a bez ponovnog vođenja postupka.
(3) Zahtjev iz stava 1 ovog člana, Vrhovno državno tužilaštvo može podići i kad je sudska odluka zasnovana na zakonu ili drugom propisu koji je prestao da važi na osnovu odluke Ustavnog suda Crne Gore, ukoliko sud nije dozvolio ponavljanje prekršajnog postupka ili se povreda učinjena u sudskoj odluci može otkloniti ukidanjem odluke ili njenim preinačenjem, a bez ponavljanja postupka.
(4) Vrhovno državno tužilaštvo ne mora podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je povrijeđen zakon, ali da povreda zakona nije uticala na pravilnost odluke i da se ne radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona ili zaštitu ljudskih prava i sloboda.
(5) Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti u roku od 60 dana od dana kad je okrivljeni primio pravosnažnu odluku.
Nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti
(1) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Crne Gore (u daljem tekstu: Vrhovni sud), u vijeću sastavljenom od troje sudija.
(2) O sjednici vijeća Vrhovni sud će uvijek obavijestiti Vrhovno državno tužilaštvo.
(1) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona ili drugog propisa iz zahtjeva Vrhovnog državnog tužilaštva.
(2) Vrhovni sud će odbiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ako utvrdi da ne postoji povreda zakona ili drugog propisa na koju se ukazuje u zahtjevu.
(3) Kad Vrhovni sud utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, preinačiće pravosnažno rješenje ili ukinuti u cjelosti ili djelimično prvostepeno i drugostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu, ili će se ograničiti samo na to da utvrdi povredu zakona ili drugog propisa.
Odlučivanje po službenoj dužnosti i za saizvršioca
Ako Vrhovni sud nađe da razlozi zbog kojih je donio odluku u korist kažnjenog postoje i za kažnjenog saizvršioca u odnosu na koga nije podnijet zahtjev za zaštitu zakonitosti, odlučiće po službenoj dužnosti i u korist kažnjenog saizvršioca kao da je i u odnosu na njega podnijet zahtjev za zaštitu zakonitosti.
(1) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet na štetu kažnjenog, a Vrhovni sud nađe da je osnovan, utvrdiće samo da postoji povreda zakona ili drugog propisa, ne mijenjajući pravosnažnu odluku.
(2) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet u korist kažnjenog, odluka se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije prekršaja i prekršajne sankcije.
Shodna primjena Zakonika o krivičnom postupku
Odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o tom zahtjevu, shodno će se primjenjivati na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drukčije propisano.
POSEBNI POSTUPCI
(1) Postupak bez pretresa vodi se:
1) za prekršaje za koje je podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do:
- 1.000 eura za fizičko lice;
- 10.000 eura za pravno lice;
- 1.500 eura za odgovorno lice u pravnom licu;
- 3.000 eura za preduzetnika.
2) protiv maloljetnog učinioca prekršaja;
3) po zahtjevu okrivljenog za sudsko odlučivanje kome je izdat obavezni prekršajni nalog.
4) po zahtjevu okrivljenog za sudsko odlučivanje kome je izdat prekršajni nalog za prekršaj za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do:
- 500 eura za fizičko lice;
- 5.000 eura za pravno lice;
- 750 eura za odgovorno lice u pravnom licu;
- 1.500 eura za preduzetnika.
(2) Na predlog podnosioca zahtjeva postupak bez pretresa se može sprovesti i za prekršaje za koje je propisana kazna veća od kazni iz stava 1 tačka 1 ovog člana, ali u tom slučaju sud ne može izreći veću kaznu od kazne iz stava 1 tačka 1 ovog člana.
(3) Ako se istovremeno vodi postupak protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu, postupak bez pretresa će se sprovesti samo ako za vođenje postupka bez pretresa postoje uslovi iz stava 1 tačka 1 ovog člana i za pravno lice i za odgovorno lice u pravnom licu. Ako protiv odgovornog lica u pravnom licu treba sprovesti postupak bez pretresa u skladu sa stavom 1 tačka 3 ovog člana, postupak bez pretresa će se sprovesti i protiv pravnog lica i protiv odgovornog lica u pravnom licu.
(4) Ako se istovremeno vodi postupak protiv više okrivljenih, postupak bez pretresa će se sprovesti ako u odnosu na sve okrivljene, odnosno na sve prekršaje, postoje uslovi za vođenje postupka bez pretresa u skladu sa stavom 1 tačka 1 ovog člana. Ako protiv nekog od okrivljenih treba sprovesti postupak bez pretresa u skladu sa stavom 1 tačka 3 ovog člana, postupak bez pretresa će se sprovesti protiv svih okrivljenih.
(5) Ako se istovremeno vodi postupak protiv punoljetnog i maloljetnog učinioca prekršaja, uvijek će se sprovesti postupak bez pretresa.
(6) Ako se vodi postupak protiv okrivljenog koji je neki prekršaj učinio kao maloljetnik, a neki kao punoljetno lice, sprovešće se postupak bez pretresa.
(1) Ako odredbama ove glave nije drukčije određeno, na vođenje postupka bez pretresa primjenjivaće se odredbe ovog zakona koje se odnose na prekršajni postupak, osim odredbi o zakazivanju pretresa, načinu vođenja zapisnika o pretresu i odredbe člana 182 ovog zakona.
(2) Sud će u skladu sa odredbama ovog zakona pozivati okrivljenog, svjedoke, vještake i ostale učesnike u postupku radi ispitivanja i o svakoj radnji sačiniti zapisnik, a kad na osnovu tih i drugih dokaza iz spisa predmeta ocijeni da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, donijeće odluku o prekršaju.
(3) Ako na ročište koje je zakazano na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, sud će na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog.
Postupak za oduzimanje imovinske koristi, prestanak pravnih posljedica osude i rehabilitaciju
U pogledu oduzimanja imovinske koristi pribavljene izvršenjem prekršaja, prestanka pravnih posljedica osude, rehabilitacije, kao i ostvarivanja drugih prava neosnovano osuđenog, odnosno kažnjenog, nezakonito ili neosnovano lišenih slobode, shodno se primjenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drukčije propisano.
IZVRŠENjE SANKCIJA
(1) Sudske odluke se izvršavaju kad postanu pravosnažne i izvršne, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, a prekršajni nalog kad postane konačan i izvršan.
(2) Naredbe se izvršavaju odmah.
Izvršenje odluka prije pravosnažnosti
(1) Odluka o prekršaju može se izvršiti i prije njene pravosnažnosti ako:
1) okrivljeni ne može da dokaže svoj identitet ili nema prebivalište odnosno boravište u Crnoj Gori ili ako odlazi u inostranstvo radi boravka, a postoji osnovana sumnja da će osujetiti izvršenje izrečene sankcije;
2) je okrivljeni kažnjen za teži prekršaj iz oblasti javnog reda i mira, nasilja u porodici, ugrožavanja života ili zdravlja ljudi, a postoji osnovana sumnja da će nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponoviti prekršaj ili ako to interesi bezbjednosti zahtijevaju.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana u odluci o prekršaju, odrediće se da će se sankcija izvršiti prije pravosnažnosti odluke.
(3) Ako okrivljeni izjavi žalbu protiv odluke kojom je određeno izvršenje prije pravosnažnosti, sud je dužan da žalbu sa spisima predmeta dostavi drugostepenom sudu u roku od 24 časa, računajući od časa kad je žalbu primio, a drugostepeni sud je dužan da po žalbi odluči i svoju odluku dostavi prvostepenom sudu u roku od 48 časova od prijema predmeta.
Sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke
Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke, odnosno u dopuštenost izvršenja sudske odluke (odluka je proglašena pravosnažnom, a za to nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi i dr.) ili u računanje kazne ili u pravosnažnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju lišenja slobode, zadržavanju lica ili ta uračunavanja nijesu pravilno izvršena, odlučiće o tome posebnim rješenjem prvostepeni sud, i to po mogućnosti sudija koji je donio prvostepenu odluku. Žalba protiv tog rješenja ne odlaže njegovo izvršenje, osim ako sud nije drukčije odredio.
(1) Prvostepeni sud, odnosno drugi nadležni organ koji je donio odluku o prekršaju dužan je da, ako sam nije nadležan za izvršenje, ovjereni prepis pravosnažne, odnosno konačne i izvršne odluke dostavi sudu ili drugom organu koji je nadležan za sprovođenje izvršenja, najkasnije u roku od tri dana od dana kad je odluka postala izvršna.
(2) Kad su ispunjeni uslovi da se pristupi izvršenju odluke nadležni sud ili drugi organ dužan je da preduzme sve potrebne radnje da se izvršenje sprovede bez odlaganja.
Izvršenje kazne rada u javnom interesu
Kazna rada u javnom interesu izvršava se u skladu sa zakonom kojim se uređuje izvršenje kazne rada u javnom interesu.
(1) Za sprovođenje izvršenja kazne zatvora ili zaštitne mjere nadležan je prvostepeni sud prema mjestu prebivališta ili boravišta osuđenog lica.
(2) Ako sud koji je donio odluku iz stava 1 ovog člana u prvom stepenu nije nadležan za upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora, dostaviće ovjereni prepis odluke o kažnjavanju sa klauzulom pravosnažnosti i izvršnosti sudu nadležnom u skladu sa stavom 1 ovog člana.
(3) Za sprovođenje izvršenja kazne zatvora prije pravosnažnosti sudske odluke nadležan je prvostepeni sud koji je izrekao kaznu zatvora.
(4) Kazna zatvora ne može se izvršiti nad trudnom ženom poslije navršena tri mjeseca trudnoće niti majkom djeteta dok dijete ne navrši jednu godinu života, a ako je dijete mrtvo rođeno ili ako je umrlo neposredno poslije porođaja dok ne prođe šest mjeseci od dana porođaja.
(5) Izvršenje i odlaganje izvršenja kazne zatvora vrši se shodnom primjenom odredaba Zakona o izvršenju krivičnih sankcija i ovog zakona.
Odluka kojom je utvrđena novčana kazna, troškovi prekršajnog postupka i oduzeta imovinska korist izvršava se kad je, nakon pravosnažnosti odluke, istekao rok određen za njihovo plaćanje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(1) Naplata novčane kazne može se izvršiti:
1) (prestalo da važi)
2) prinudnom naplatom;
3) zamjenom novčane kazne kaznom zatvora ili radom u javnom interesu.
(2) Novčana kazna smatraće se u cjelosti plaćenom ako kažnjeno odnosno osuđeno lice plati dvije trećine novčane kazne u roku određenom konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom, odnosno pravosnažnom sudskom odlukom.
(3) Radi jedinstvene evidencije naplate novčanih kazni u Registru novčanih kazni jedinice lokalne samouprave dužne su da otvore račun kod Centralne banke Crne Gore na koji će se uplaćivati novčane kazne za prekršaje i troškovi prekršajnog postupka, koji predstavljaju prihod budžeta lokalne samouprave.
Pasivno izvršenje preko Registra novčanih kazni
(1) (prestalo da važi)
(2) Osuđenom, odnosno kažnjenom za prekršaj iz oblasti javnog prevoza putnika i tereta u drumskom saobraćaju, dok ne plati sve novčane kazne i troškove postupka koji su evidentirani u Registru novčanih kazni, neće se izdati licenca ili izvod iz licence.
(3) (prestalo da važi)
(4) Zabrana može trajati sve do plaćanja novčane kazne ili dok osuđeni ne stupi na izdržavanje kazne zatvora ili rada u javnom interesu, ali ne nakon što je nastupila zastarjelost izvršenja kazne.
(1) Organ koji je izdao prekršajni nalog odgovoran je za izvršenje i praćenje izvršenja novčanih kazni i drugih mjera izrečenih prekršajnim nalogom.
(2) Sudovi će izvršavati i pratiti izvršenje novčanih kazni, troškova postupka i drugih mjera izrečenih njihovom odlukom.
(3) Ako osuđeni, odnosno kažnjeni, na osnovu pravosnažne, odnosno konačne i izvršne odluke o prekršaju, nije u određenom roku platio u cjelosti ili djelimično novčanu kaznu, troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, kao i kad sud, odnosno drugi nadležni organ utvrdi da na bilo koji način izbjegava da izvrši navedene obaveze, sprovešće prinudnu naplatu, i to:
1) od pravnog lica i preduzetnika prenosom novčanih sredstava sa njihovog računa na račun budžeta Crne Gore, odnosno budžeta jedinica lokalne samouprave, preko Centralne banke Crne Gore;
2) od fizičkog lica i odgovornog lica u pravnom licu, odbijanjem određenog dijela zarade ili penzije, ali ne većeg od jedne trećine, preko organa, pravnog lica ili poslodavca kod kojeg je zaposleno osuđeno, odnosno kažnjeno lice ili Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore, ili prenosom novčanih sredstava sa računa koje fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu imaju kod poslovnih banaka, osim novčanih primanja koja su izuzeta od izvršenja, u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju.
(4) Prinudna naplata od pravnog lica, preduzetnika, odgovornog lica i fizičkog lica određuje se naredbom nadležnog suda, odnosno organa koji je donio odluku o prekršaju, koja se, zajedno sa tom odlukom, dostavlja subjektima iz stava 3 tač. 1 i 2 ovog člana.
(5) Subjekti iz stava 3 tač. 1 i 2 ovog člana, koji su u skladu sa ovim zakonom obavezni da postupe po naredbi i odluci o prekršaju nadležnog suda, odnosno organa, dužni su da bez odlaganja obavijeste nadležni sud, odnosno organ o izvršenoj naplati ili o razlozima nepostupanja po naredbi za izvršenje.
(6) Ukoliko na računu pravnog lica ili preduzetnika nema sredstava izvršenje odluke o prekršaju sprovešće se prinudnom naplatom na imovini pravnog lica, odnosno preduzetnika, shodnom primjenom Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, a preko organa nadležnog za zaštitu imovinsko pravnih interesa Crne Gore, preko koga će se vršiti i prinudna naplata troškova prekršajnog postupka, kad sud nije u mogućnosti da troškove naplati.
(7) Ako novčana kazna nije plaćena u ostavljenom roku, a nije se mogla naplatiti pasivnim izvršenjem preko Registra novčanih kazni ili prinudnim putem u skladu sa st. 3 i 4 ovog člana, nadležni sud će, osim pravnom licu i maloljetniku, zamijeniti izrečenu kaznu radom u javnom interesu ili kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 25 eura odrediti četiri časa rada u javnom interesu ili jedan dan zatvora, pri čemu rad u javnom interesu ne može trajati duže od 80 časova, a kazna zatvora ne može biti duža od 60 dana, a ostatak novčane kazne naplatiće se prinudnim putem, u skladu sa stavom 6 ovog člana.
(8) Protiv okrivljenog iz člana 149 ovog zakona neće se pokretati postupak prinudne naplate neplaćene novčane kazne. U tom slučaju, sud koji je donio odluku o prekršaju prije pravosnažnosti odmah će zamijeniti neplaćenu novčanu kaznu u kaznu zatvora na način propisan ovim zakonom.
(9) Ako osuđeni, nakon odluke suda iz stava 7 ovog člana, plati novčanu kaznu u cjelini, rješenje će se staviti van snage i obustaviti dalji postupak izvršenja, a ako djelimično plati novčanu kaznu, rješenje će se preinačiti tako što će se neplaćeni dio novčane kazne zamijeniti kaznom zatvora, odnosno radom u javnom interesu.
(10) Ako u toku izvršnog postupka kod osuđenog, odnosno kažnjenog nastupi smrt, izvršni postupak će se obustaviti.
(1) Troškove prinudne naplate novčane kazne snosi osuđeno, odnosno kažnjeno lice.
(2) Rješenje o visini troškova iz stava 1 ovog člana donosi prvostepeni sud, odnosno drugi nadležni organ koji je sproveo izvršenje.
Izjavljeni vanredni pravni lijek ne odlaže izvršenje, ali prvostepeni sud koji je donio odluku može, na zahtjev osuđenog, odnosno kažnjenog lica, odložiti izvršenje do donošenja odluke po vanrednom pravnom lijeku ako nađe da bi zbog izvršenja osuđeno, odnosno kažnjeno lice pretrpjelo znatnu materijalnu štetu ili da za to postoje drugi opravdani razlozi. Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za odlaganje izvršenja nije dozvoljena žalba.
Shodna primjena Zakona o izvršenju krivičnih sankcija
Na pitanja izvršenja sankcija koja nijesu uređena ovim zakonom shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
(1) Postupak po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka koji je podnesen do dana početka primjene ovog zakona okončaće se po odredbama Zakona o prekršajima ("Službeni list RCG", br. 25/94 i 48/99).
(2) Ako je do dana početka primjene ovog zakona donesena odluka protiv koje je, po odredbama Zakona o prekršajima ("Službeni list RCG", br. 25/94 i 48/99), bio dozvoljen pravni lijek, a ta odluka još nije dostavljena ili je u toku rok za izjavljivanje pravnog lijeka ili po izjavljenom pravnom lijeku još nije odlučeno, na pravo na pravni lijek i postupak po pravnom lijeku primjenjivaće se odredbe tog zakona.
Odluke o prekršaju donesene, odnosno izrečene do početka primjene ovog zakona izvršiće se po odredbama Zakona o prekršajima ("Službeni list RCG", br. 25/94 i 48/99), od strane nadležnih organa po tom zakonu, osim zamjene novčane kazne kaznom zatvora koja će se izvršiti u skladu sa članom 236 stav 7 ovog zakona.
Nadležnost organa za prekršaje
(1) Danom početka primjene ovog zakona prvostepeni postupak i postupak izvršenja za koji su nadležni prvostepeni sudovi vodiće, u skladu sa ovim zakonom, mjesno nadležni područni organi za prekršaje iz člana 71 Zakona o prekršajima ("Službeni list RCG", br. 25/94 i 48/99), a drugostepeni postupak Vijeće za prekršaje Crne Gore dok se zakonom ne uredi organizacija i nadležnost sudova za vođenje prekršajnog postupka.
(2) Do uređivanja organizacije i nadležnosti sudova za vođenje prekršajnog postupka primjenjivaće se Pravilnik o unutrašnjem poslovanju organa za prekršaje ("Službeni list RCG", broj 15/95).
(3) Do uređivanja organizacije i nadležnosti sudova za vođenje prekršajnog postupka opšti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Vijeću za prekršaje Crne Gore i područnim organima za prekršaje donosi predsjednik, uz saglasnost nadležnog radnog tijela Vlade Crne Gore.
Donošenje podzakonskih propisa
Podzakonski akti predviđeni ovim zakonom donijeće se u roku od 30 dana od dana početka primjene ovog zakona.
Prestanak važenja ranijih propisa
Danom početka primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima ("Službeni list RCG", br. 25/94, i 48/99), osim odredaba čl. 71, 72 i 81 do 93 koje prestaju da važe nakon početka primjene zakona kojim će se urediti organizacija i nadležnost sudova za vođenje prekršajnog postupka i odredbe čl. 280 do 290 Carinskog zakona ("Službeni list RCG", br. 7/02, 38/02, 72/02, 105/02, 21/03, 29/05 i 66/06 i "Službeni list CG", broj 21/08).
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore", a primjenjivaće se od 1. septembra 2011. godine.
Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prekršajima
("Sl. list CG", br. 32/2014)
Član 56
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi odredba člana 24 stav 1 tačka 2 Zakona o sudovima ("Sl. list RCG" br. 5/02, 49/04 i "Sl. list CG" br. 22/08, 39/11 i 46/13)."
Član 57
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore."