Jedan klijent koji je prije deset godina podigao kredit od 49.000 švajcarskih franaka ili tadašnjih 30.000 eura danas se nalazi na početku. Ukoliko presuda Osnovnog suda bude pravosnažna uz obavezu da plati oko 7.000 eura sudskih troškova ponovo će morati da otplaćuje početnih 30.000 eura.
Primjena presude Osnovnog suda u Podgorici u slučaju "krediti u švajcarcima" na jednom konkretnom primjeru bi izgledala ovako: Klijent banke koji je prije oko deset godina podigao kredit od 30.000 eura ili tadašnjih 49.000 švajcarskih franaka, nakon primjene Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima CHF u eure EUR ("Sl. list CG", br. 46/2015 i 59/2016), njegov dug je iznosio oko 23.000 eura. Dakle za skoro deset godina otplate i uz primjenu Zakona, klijent je otplatio svega 7.000 eura glavnice. Početkom ovog mjeseca Osnovni sud u Podgorici donio je rješenje o odbacivanju tužbe i obavezao tužioce da tuženoj strani na ime troškova parničnog postupka isplati skoro 4.000 eura i još oko 3.000 eura umješaču odnosno kompaniji "Heta Asset Resolution" DOO Podgorica i pored toga što nijesu ni u kakvom pravnom odnosu. Danas taj klijent nakon deset godina redovne otplate rate kredita koja je varirala od skoro 200 do skoro 300 eura, ponovo je na početku. Njegov dug bi se uz pravosnažnost presude vratio na početnih 30.000 eura.
Na ovakav epilog i rješenje Osnovnog suda advokati tužitelja su podnijeli žalbu Višem sudu u Podgorici zbog kako se navodi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
"U obrazloženju sud je naveo Ugovore o ustupanju potraživanja uz naknadu za svega 48 lica. Samo za ta lica umješač je mogao tražiti troškove postupka ali ne i za ostale tužioce. Time je tužilačka strana oštećena za 670.000 eura", precizirano je u žalbi.
Sud je odbacio tužbu jer kako se navodi na strani tužioca navodno nije postojao pravni interes. Ovakav zaključak suda za tužioce je neprihvatljiv.
"Neprihvatljivo je da sud zaključuje da tužioci nemaju pravnog interesa za predmetnom tužbom jer je donijet Zakon kojim se nalaže tuženoj i umješaču da postupe u skladu sa tužbenim zahtjevom. Ta činjenica nasuprot zaključku suda o nepostojanju pravnog interesa upravo ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva. Donošenjem Zakona i njegovih izmena samo je potvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva i ništa više", navodi se u žalbi.
Iz navedenih razloga 267 korisnika kredita smatra da je postojala obaveza suda da u sudskom postupku utvrdi da li je tužena ispunila svoje obaveze utvrđene Zakonom. To je kažu osnovna uloga i zadatak suda.
Ovo je, dodaju, jedinstven primjer u sudskoj praksi da sud odbaci tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa jer je traženo pravo tužioca utvrđeno Zakonom.
Sud se između ostalog poziva i na odredbu člana 152. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list RCG", br. 22/2004, 28/2005 - odluka US i 76/2006 i "Sl. list CG", br. 47/2015 - dr. zakon i 48/2015) koja propisuje da je stranka koja izgubi parnicu dužna da protivnoj strani nadoknadi troškove spora.
"Ova odredba nije primjenljiva u ovom slučaju jer tužioci nijesu izgubili parnicu. Sud je samo odbio da raspravlja o njihovom zahtjevu. Njihov zahtjev nije odbijen kao neosnovan", precizirano je.
Tužitelji smatraju da je sud u obavezi da stranci dosudi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.
"Zar su za odluku o odbačaju tužbe zbog nepostojanja pravnog interesa, bili nužni troškovi za zastupanja na 10 održanih I 7 odloženih ročišta?", pitali su tužitelji.
Neodrživost odluke Osnovnog suda, kako se kaže u žalbi, posljedica je neutvrđenog činjeničnog stanja.
Tužioci su predložili Višem sudu da ukine presudu Osnovnog suda i predmet vrati na ponovni postupak.
Da li će klijent nakon deset godina i ukupnih uplata od preko 25.000 eura otplaćivati kredit iznova?
IZVOR: Vebsajt RTCG, Jelena Bobičić Čović, 22.07.2017.
Naslov: Redakcija