NACRT ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
Član 1
U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list CG", br. 47/08 i 4/11) član 149 mijenja se i glasi:
"Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist) i povreda prava ličnosti (nematerijalna šteta)."
Član 2
U Odsjeku 9. naziv poglavlja V. NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE, nazivi čl. 206 Objavljivanje presude ili ispravke, 207 Novčana naknada, 208 Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta, 209 Satisfakcija u posebnim slučajevima i 210 Naknada buduće štete, kao i čl.206, 207, 208, 209 i 210 mijenjaju se i glase:
"V. NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA LIČNOSTI
Prava ličnosti
Član 206
Prava ličnosti su: pravo na život, pravo na fizički (tjelesni) integritet, pravo na psihički (duševni) integritet, pravo na slobodu, pravo na čast, pravo na ugled, pravo na zaštitu privatnog života, pravo na dostojanstvo, pravo na sopstveni lik, pravo na sopstveni glas, pravo na prepisku i lične zapise, pravo na lični identitet, moralna komponenta autorskih prava, kao i druga prava ličnosti propisana ustavom, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava i posebnim zakonima.
Sadržina, uslovi i postupak ostvarivanja prava ličnosti propisuju se posebnim zakonima.
Neotuđivost prava ličnosti
Član 207
Niko se ne može odreći uživanja i vršenja prava ličnosti, protivno zakonu, javnom poretku ili moralu.
Niko ne može otuđiti svoju slobodu niti ograničiti njeno vršenje, ako je to protivno zakonu, javnom poretku ili moralu.
Pravo na zaštitu
208
Fizičko lice uživa potpunu zaštitu svoje ličnosti.
Pravno lice uživa zaštitu svih prava ličnosti, izuzev onih koja proizilaze iz prirodnih svojstava čovjeka kao fizičkog lica (kao što su pol, godine života, srodstvo i sl.).
Posebnim zakonom se ne može ograničiti zaštita prava ličnosti propisana ovim zakonom (minimalna zaštita).
Zaštita od protivpravnog ponašanja
Član 209
Lice kome je protivpravno prouzrokovana povreda prava ličnosti, ima pravo na zaštitu prema svakome ko je u tome učestvovao.
Povreda je protivpravna ako nije zasnovana na zakonu, pristanku povrijeđenog ili na privatnom ili javnom interesu veće vrijednosti.
Svako ima pravo da zahtijeva od suda ili drugog nadležnog organa da naloži prestanak povrede prava njegove ličnosti.
Posebne mjere u slučaju prinude ili zlostavljanja
Član 210
U slučaju povrede prava ličnosti nastale prinudom ili zlostavljanjem oštećeni može, pod prijetnjom novčane kazne, zahtijevati od suda da štetniku zabrani određeno ponašanje (ulazak u određeni prostor, uznemiravanje oštećenog telefonom, elektronskim putem, putem pisma ili na drugi način).
Ako oštećeni i štetnik žive u istom stanu ili porodičnoj kući, oštećeni može zahtijevati od suda da štetniku zabrani svaki kontakt sa oštećenim, a u slučaju ponovne grube povrede da se štetnik iseli iz stana ili porodične kuće."
Član 3
Poslije člana 210 dodaje se 7 novih članova koji glase:
Pravna sredstva zaštite
"210a
Građansko pravna zaštita prava ličnosti može se ostvariti zahtjevima za: zabranu protivpravne povrede ako ona neposredno predstoji; utvrđivanje protivpravne povrede; prestanak povrede ako je ona u toku; uzdržavanje od budućih povreda ili uklanjanje posljedica učinjenih povreda; naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i drugim pravnim sredstvima i mjerama kojima se mogu zaštiti prava ličnosti.
Radi zaštite prava ličnosti može se posebno zahtijevati: objavljivanje određene informacije ili dostavljanje određenim licima ili organima, objavljivanje ispravke objavljene informacije, sudske ili druge odluke nadležnog organa.
Privremene mjere
Član 210 b
U slučaju prinude, prijetnje ili bilo kojeg oblika zlostavljanja ili uznemiravanja mogu se zahtijevati odgovarajuće privremene (preventivne, represivne, garancijske) mjere prema određenom licu kojima će se spriječiti povreda prava ličnosti.
Privremene mjere preduzete protiv štetnika mogu se obustaviti iz razloga pravičnosti.
Podnoslilac zahtjeva, na osnovu kojeg su određene privremene mjere, dužan je da naknadi prouzrokovanu štetu, ako je očigledno da su mjere ostvarene zloupotrebom prava na pravnu zaštitu prava ličnosti.
Novčana naknada
Član 210v
U slučaju povrede prava ličnosti sud će, prema težini povrede i okolnosti slučaja, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, kao i u odsustvu materijalne štete.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu za pravičnu naknadu i o njenoj visini, sud vodi računa o svim okolnostima slučaja, a naročito o vrsti, načinu nanošenja i trajnim posljedicama povrede, životnoj dobi oštećenog, zanimanju i uopšte ličnoj situaciji oštećenog, o činjenici da li su stranke osigurane, o ekonomskoj situaciji štetnika i oštećenog, vremenu trajanja neosnovanog lišenja slobode, cilju kome služi novčana naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nijesu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u
slučaju smrti ili teškog invaliditeta
Član 210g
U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni supružnik, djeca, usvojioci, roditelji i usvojenici) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.
U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom supružniku, djeci, usvojiocima, roditeljima i usvojenicima, pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
Naknada iz st. 1 i 3 ovog člana može se dosuditi i vanbračnom supružniku, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog postojala zajednica života od najmanje tri godine prije smrti, odnosno povređivanja, a ako je u vanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka i prije isteka vremena od tri godine.
Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.
Satisfakcija u posebnim slučajevima
Član 210d
Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti navedeno na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, kao i lice prema kome je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv polne slobode.
Naknada buduće štete
Član 210đ
Sud će na zahtjev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.
Na zahtjev oštećenog naknada za buduću nematerijalnu štetu može se dosuditi u obliku novčane rente, ako bi se time potpunije ostvarila svrha naknade.
Kad dospijeva obaveza naknade nematerijalne štete
Član 210e
Obaveza naknade nematerijalne štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Član 4
Poslije člana 1204 dodaje se novi član koji glasi:
"Član 1204a
Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona."
Član 5
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore".
IZ OBRAZLOŽENJA
II. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA
Donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima pristupilo se radi preciziranja odredbi koje uređuju koncept prava nematerijalne štete i unaprjeđenja odredbi koje se odnose na građansko-pravni aspekt zaštite prava ličnosti, kako je to i predviđeno Programom rada Vlade Crne Gore za 2016 godinu.
Crna Gora je 2008. godine temeljno reformisala normativni okvir obligaciono-pravnih odnosa. Međutim, dosadašnja primjena Zakona o obligacionim odnosima pokazala je da pojedina rješenja koja regulišu prava ličnosti nijesu zadovoljavajuća, što je u praksi predstavljalo prepreku za ostvarivanje njihove potpune građansko-pravne zaštite, iz kojih razloga se pokazalo kao nužno stvaranje koherentnog materijalno-pravnog i procesno-pravnog okvira za građansko-pravnu zaštitu ovih prava.
Naime, normativno-pravni okvir koji uređuje prava ličnosti u Crnoj Gori je nedorečen i nekonzistentan. Poseban problem predstavlja nerazvijenost i anahronost sudske prakse koja ne prati na odgovarajući način dijalektiku promjena u ovom segmentu pravnog sistema. Crnogorski pozitivno-pravni propisi i praksa nacionalnih sudova u značajnoj mjeri se oslanjaju na ranije važeći Zakon o obligacionim odnosima SFRJ iz 1978. godine, koji pod nematerijalnom štetom ne podrazumijeva samo povredu prava ličnosti, već trpljenja u neimovinskoj (nematerijalnoj, moralnoj) sferi oštećenog, koja se ispoljavaju u vidu fizičkog ili psihičkog (duševnog) bola ili straha. Ovo ima za posljedicu teorijsko razdvajanje prava ličnosti i nematerijalne štete, pri čemu se naknada štete svodi na tzv. bolninu. Pored pitanja naučne opravdanosti ovakvog pristupa, u praksi crnogorskih sudova ozbiljan problem predstavlja dokazivanje ovako definisane nematerijalne štete. Apsurdno izvođenje dokaza putem vještaka medicinske struke-ljekara specijaliste neuropsihijatra u praksi može voditi ka tzv. sekundarnoj stigmatizaciji oštećenog. U parničnim postupcima za naknadu nematerijalne štete najčešće se ne radi ni o kakvom oboljenju tužioca-oštećenog, koje bi iziskivalo zdravstveni pregled, u kom slučaju bi sudu trebalo stručno znanje i stav medicinske struke, kojim sud ne raspolaže. Stoga, izvođenje dokaza vještačenjem najčešće nepotrebno otežava koncentraciju procesne građe, vodi odugovlačenju postupka i povećava troškove postupka, koje, po pravilu, predujmljuje tužilac-oštećeni, stigmatizuje oštećenog i time obeshrabruje subjekte čija su prava ličnosti povrijeđena da traže zaštitu svoga prava pred redovnim sudovima, što nepovoljno utiče na pravnu sigurnost u društvu.
Iz navedenih razloga, a imajući u vidu da značajan dio savremenog građanskog prava čine prava ličnosti, bilo je nužno izmijeniti koncept nematerijalne štete, kako bi se ista definisala kao sama povreda prava ličnosti, a ne nužno i prateće posljedice trpljenja u neimovinskoj sferi. Ova trpljenja (fizički ili psihički bol ili strah), međutim, mogu biti, a najčešće i jesu, od značaja prilikom odmjeravanja visine naknade nematerijalne štete, tj. pravičnog zadovoljenja, ali ista nijesu od uslovljavajućeg značaja za samo postojanje građansko-pravnog delikta, već u praksi predstavljaju njegove kvalifikatorne okolnosti.
Predložene izmjene i dopune Zakona oslanjaju se na uporedna pravna rješenja i evropske standarde u ovoj oblasti.
IV. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA
Predlogom Zakona izmijenjena je definicija štete, na način što je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist) i povreda prava ličnosti (nematerijalna šteta). Dakle, nematerijalna šteta je definisana objektivno, kao sama povreda prava ličnosti, a ne nužno kao prateća posljedica trpljenja u neimovinskoj sferi pravnog subjekta (fizički ili psihički bol ili strah).
U izmijenjenom članu 206 nabrojana su pojedina prava ličnosti, s tim što je istom odredbom propisano da su prava ličnosti (pored već nabrojanih) i ona prava koja su kao takva propisana ustavom, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava i posebnim zakonima. Razlog zbog kojeg u navedenom članu nijesu nabrojana sva prava ličnosti je taj što broj prava ličnosti nije zatvoren, jer su prava ličnosti, kao i sam fenomen prava, dinamička kategorija, u stalnom razvoju.
Imajući u vidu neimovinski karakter prava ličnosti čiji su objekti lična dobra, kao opredmećeni izraz ličnosti, to je izmijenjenim članom 207 propisano da se niko ne može odreći uživanja i vršenja prava ličnosti, niti bilo ko može otuđiti svoju slobodu niti ograničiti njeno vršenje, ako je protivno zakonu, javnom poretku ili moralu.
Nadalje, s obzirom na veliki značaj prava ličnosti, te potrebu njihove zaštite, izmijenjenim članom 208 predviđena je potpuna zaštita prava ličnosti fizičkog lica, dok je za pravno lice predviđena zaštita svih prava ličnosti, izuzev onih koja proizilaze iz prirodnih svojstava čovjeka kao fizičkog lica (kao što su pol, godine života, srodstvo i sl.). Pored toga, istim članom propisano je da se posebnim zakonom ne može ograničiti zaštita prava ličnosti propisana ovim zakonom (minimalna zaštita).
Izmijenjeni član 209 predviđa da povredom prava ličnosti oštećeni, na osnovu normi objektivnog građanskog prava, stiče pravnozaštitni zahtjev (ipso jure), kao pravnu mogućnost da od štetnika zahtijeva odgovarajuću činidbu. Kakve će sadržine biti pravnozaštitni zahtjev, uslovljeno je vrstom povrede u širem smislu. Tako, ukoliko se radi o povredi psihičkog (duševnog) integriteta ličnosti usljed prouzrokovanja smrti bliskog lica, sadržaj pravnozaštitnog zahtjeva biće usmjeren na naknadu nematerijalne štete, dok ukoliko se štetna radnja sastoji u iznošenju neistinitog programskog sadržaja u vidu feljtona koji objavljuje pisani medij (npr. dnevne novine) pravnozaštitni zahtjev, pored naknade materijalne i nematerijalne štete, može biti usmjeren i na prestanak štetne radnje kojom se vrijeđa lično dobro oštećenog (čast, ugled, pravo na privatni ili porodični život, ili drugo pravo ličnosti). Povreda je protivpravna ako nije zasnovana na zakonu, pristanku povrijeđenog ili na privatnom ili javnom interesu veće vrijednosti i svako ima pravo da zahtijeva od suda ili drugog nadležnog organa da naloži prestanak povrede prava njegove ličnosti.
Izmjenama člana 210 predviđene su posebne mjere u slučaju povrede prava ličnosti nastale prinudom ili zlostavljanjem, što je od posebnog značaja za zaštitu oštećenog, jer se određivanjem takvih mjera otklanjaju okolnosti u kojima se oštećeni nalazi i onemogućava dalje povrjeđivanje njegovih prava ličnosti.
Poslije člana 210 dodato je 7 novih čl. 210a, 210b, 210v,210g, 210d, 210đ i 210 e.
Članom 210a propisani su zahtjevi kojima se može ostvariti građansko pravna zaštita prava ličnosti, dok je novim članom 210b, kao novina, predviđena mogućnost određivanja privremenih mjera prema određenom licu-štetniku, u cilju sprječavanja povreda prava ličnosti. Novi članovi 210v, 210g, 210d i 210đ postoje i u važećem Zakonu o obligacionim odnosima, kao članovi 207, 208, 209 i 210, pa je samo izvršena njihova prenumeracija zbog dodavanja novih članova, s tim što je član 208, koji je u ovom zakonu označen kao član 210g, dopunjen na način što su kao članovi uže porodice preminulog, odnosno lica sa naročito teškim invaliditetom, kojima sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, pored već navedenog bračnog supružnika, djece i roditelja, navedeni usvojioci i usvojenici oštećenog, jer i oni predstavljaju članove njegove uže porodice. Dopuna navedenog člana izvršena je i u dijelu koji se odnosi na vanbračnog supružnika i njegovo pravo da zahtijeva naknadu nematerijalne štete zbog smrti, odnosno naročito teškog invaliditeta njegovog vanbračnog supružnika, na način što je određena donja granica dužine trajanja zajednice života između vanbračnih supružnika ispod koje se navedeno pravo ne može ostvariti, a propisani su i izuzeci od tog pravila. U tom pravcu, propisano je da se navedena naknada može dosuditi i vanbračnom supružniku, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog postojala zajednica života od najmanje tri godine prije smrti, odnosno povređivanja, a ako je u vanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka i prije isteka vremena od tri godine. Navedena dopuna izvršena je sa razloga usklađivanja Zakona o obligacionim odnosima sa Porodičnim zakonom i eliminisanja prostora za različito tumačenje šta to predstavlja "trajnija zajednica između vanbračnih supružnika", prilikom odlučivanja o prednje navedenom zahtjevu. Pored navedenog, dopunjen je i član 210, koji u ovom zakonu označen kao član 210đ, na način što je propisano da se na zahtjev oštećenog naknada za buduću nematerijalnu štetu može dosuditi u obliku novčane rente, ako bi se time potpunije ostvarila svrha naknade. Dopuna ovog člana je izvršena upravo sa razloga potpunijeg ostvarivanja svrhe ove naknade, što je nadležni organ dužan da cijeni prilikom njenog određivanja.
Novi član 210e propisuje da obaveza naknade nematerijalne štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok prelazna odredba 1204a predviđa da se odredbe ovog zakona neće primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona.
Članom 5 propisano je da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore".
Izvor: Izvor: Vebsajt Ministarstva pravde, 24.10.2016.