Zastava Srbije | Zastava Bosne i Hercegovine
glavna-slika
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SPORAZUMNOM FINANSIJSKOM RESTRUKTURIRANJU DUGOVA PREMA FINANSIJSKIM INSTITUCIJAMA - Tekst propisa

25.01.2017.


PREDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SPORAZUMNOM FINANSIJSKOM RESTRUKTURIRANJU DUGOVA PREMA FINANSIJSKIM INSTITUCIJAMA

Član 1

U Zakonu o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova prema finansijskim institucijama ("Službeni list CG", br. 20/15) u članu 12 stav 5 riječi: "grupe B i C" zamjenjuju se riječima: "grupe B, C i D"

U stavu 6 broj "270" zamjenjuje se brojem "365".

Član 2

Naziv člana 15 mijenja se i glasi: "Uvođenje mirovanja dugova i pravne posljedice".

U stavu 1 riječi: "dužni su da uvedu obavezno" zamjenjuju se riječima: "mogu da uvedu".

Član 3

U članu 17 stav 1 poslije riječi "restrukturiranju" dodaju se riječi: "koji sadrži odredbu o saglasnosti učesnika da se uvede mirovanje dugova".

U stavu 2 poslije rječi "restrukturiranju" dodaju se riječi: " iz stava 1 ovog člana".

Član 4

U članu 18 stav 1 riječ " zaključuju" zamjenjuje se riječima: "mogu zaključiti".

Član 5

U članu 22 stav 1 poslije riječi "dužnik" dodaje se zarez i riječi: "samostalno ili u saradnji sa jednim ili više povjerilaca".

Član 6

U članu 24 stav 1 poslije tačke 8 dodaje se nova tačka, koja glasi:

"8a) oslobađanje od tereta hipoteke, fiducije ili zaloge, dijela sredstava obezbjeđenja datih radi obezbjeđivanja potraživanja koja povjerioci imaju prema dužniku, srazmjerno smanjenju duga;".

Član 7

U članu 31 stav 2 mijenja se i glasi:

"Dužnik je dužan da, najkasnije u roku od dva radna dana od dana prijema poziva Centra za posredovanje iz stava 1 ovog zakona, u pisanoj formi obavijesti povjerioce koji nijesu potpisali sporazum iz člana 29 stav 2 ovog zakona a za koje ocijeni da mogu biti zainteresovani da se uključe u postupak finansijskog restrukturiranja, o pokretanju postupka finansijskog restrukturiranja, sa pozivom tim povjeriocima da učestvuju u tom postupku i da prisustvuju prvom sastanku povjerilaca."

Član 8

Član 36 mijenja se i glasi:

"Na zahtjev dužnika koji je zaključio ugovor o finansijskom restrukturiranju, organ uprave nadležan za poslove naplate poreza dužan je da odobri dužniku plaćanje u ratama duga dospjelog do dana zaključenja ugovora o finansijskom restrukturiranju, i to:

1)         poreskog duga do 100.000 EUR - najviše do 60, a ne manje od 24 jednake mjesečne rate;

2)         poreskog duga preko 100.000 EUR - najviše do 72, a ne manje od 36 jednakih mjesečnih rata."

Član 9

Član 39 briše se.

Član 10

U Glavi II, poslije podpoglavlja 5. dodaje se novo potpoglavlje 6. i dva nova člana, koji glase:

"6. Posebne odredbe o finansijskom restukturiranju

Poseban postupak finansijskog restrukturiranja kada je povjerilac banka ili mikrokreditna finansijska institucija

Član 39a

Izuzetno od odredaba čl. 27 do 33 ovog zakona, kada se finansijsko restrukturiranje sprovodi samo između dužnika i jedne banke, odnosno između dužnika i jedne mikrokreditne finansijske institucije, dužnik i banka, odnosno mikrokreditna finansijska institucija mogu finansijsko restrukturiranje sprovesti po internim procedurama te banke, odnosno te mikrokreditne finansijske institucije.

Sporazum o postignutoj saglasnosti da učestvuju u finansijskom restrukturiranju u skladu sa stavom 1 ovog člana, banka, odnosno mikrokreditna finansijska institucija je dužna da dostavi Centralnoj banci, u roku od tri radna dana od dana njegovog zaključenja.

Dužnik i banka, odnosno mikrokreditna finansijska institucija su dužni da, u slučaju sprovođenja finansijskog restrukturiranja u skladu sa stavom 1 ovog člana, ugovor o finansijskom restrukturiranju zaključe najkasnije u roku od 60 dana od dana zaključenja sporazuma iz stava 2 ovog člana.

Ugovor o finansijskom restrukturiranju iz stava 3 ovog člana banka, odnosno mikrokreditna finansijska institucija je dužna da dostavi Centralnoj banci, u roku od tri radna dana od dana njegovog zaključivanja.

U slučaju zaključivanja ugovora iz stava 3 ovog člana, banka ima pravo na podsticaje iz čl. 35, 37 i 38 ovog zakona, mikrokreditna finansijska institucija na podsticaje iz čl. 35 i 38 ovog zakona, a dužnik na podsticaje iz člana 36 ovog zakona.

Inicijativa za zaključenje sporazuma kada je povjerilac banka

Član 39b

Dužnik koji namjerava da sa bankom zaključi sporazum iz člana 11 stav 3 ili sporazum iz člana 39a stav 2 ovog zakona, podnosi banci, u pisanoj formi, inicijativu za zaključenje sporazuma, koja sadrži:

1)         podatke o dugu koji treba da bude predmet restrukturiranja;

2)         vrstu sporazuma na koju se inicijativa odnosi (sporazum iz člana 11 stav 3 ili sporazum iz člana 39a stav 2 ovog zakona);

3)         predlog mjera finansijskog restrukturiranja;

4)         ocjenu efekata predloženih mjera finansijskog restrukturiranja na kreditnu sposobnost dužnika i urednost u izvršavanju obaveza nakon restrukturiranja;

5)         druge informacije i podatke za koje dužnik ocijeni da mogu biti od značaja za zaključivanje sporazuma.

Banka je dužna da se o podnijetoj inicijativi iz stava 1 ovog člana izjasni najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema te inicijative.

Posljedice neuspjelog finansijskog restrukturiranja kada je povjerilac banka

Član 39c

Ako banka ne prihvati inicijativu iz člana 39b stav 1 ovog zakona i ne zaključi sa dužnikom sporazum iz stava 11 stav 3 ili sporazum iz člana 39a stav 2 ovog zakona, ili ako je banka zaključila takav sporazum ali nije došlo do zaključenja ugovora iz člana 23 stav 1 ili ugovora iz člana 39a stav 3 ovog zakona, dužna je da o tome u roku od 15 dana u pisanoj formi obavijesti Centralnu banku, sa detaljnim informacijama o toku pregovora i razlozima zbog kojih nije došlo do zaključenja sporazuma, odnosno ugovora, uključujući informacije o mjerama za restrukturiranje koje su banka i dužnik predlagali u postupku razmatranja inicijative, odnosno u toku pregovora o zaključenju ugovora.

Informacije iz stava 1 ovog člana Centralna banka koristi za kontrolu upravljanja kreditnim rizikom u bankama, uključujući i ocjenu adekvatnosti izdvojenih rezervacija za potencijalne kreditne gubitke za potraživanja za koja je inicirano finansijsko restrukturiranje."

Član 11

 U članu 49 riječ "dvije" zamjenjuje se riječju "tri".

Član 12

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore".

IZ OBRAZLOŽENJA

II. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Globalna ekonomska kriza dovela je do pada ekonomske aktivnosti i u Crnoj Gori, negativno utičući na gotovo sve sektore, a naročito kroz nivo nekvalitetnih kredita (NPL) u odnosu na ukupne kredite, koji su maksimalan nivo od skoro 26% dostigli sredinom 2011. godine.

U cilju osnaživanja svojih bilansa i kapitala, neke banke su prenijele značajne portfelje nekvalitetnih kredita na faktoring kompanije, a neke banke na svoje matične banke sa sjedištem u inostranstvu, što je rezultiralo formalnim smanjenjem nekvalitetnih kredita na manje od 15%.

U okviru aktivnosti za rješavanje NPL-a, banke su na individualnom nivou, po pravilima utvrđenim Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom u bankama, pokušale da izvrše restrukturiranje dugova prvenstveno produžavanjem rokova otplate kredita i, u ograničenom broju slučajeva, pribjegavanjem prinudnoj naplati na imovini dužnika. Međutim, takvo restrukturiranje, koje je obuhvatalo samo reprogramiranje dugova, dalo je pozitivne efekte jedino u slučajevima kada je dužnik bio suočen sa privremenim problemima. Zbog toga je bilo potrebno razmotriti i dodatni pristup rješavanju NPL-a.

U tom pravcu, Centralna banka je, u saradnji sa Svjetskom bankom pripremila, a Skupština Crne Gore donijela Zakon o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova prema finansijskim institucijama ("Službeni list CG", br oj 20/15), koji je stupio na snagu 02. maja 2015. godine. Donošenje ovog zakona je bio jedna od aktivnosti u okviru tzv. "PODGORIČKOG PRISTUPA" za rješavanje NPL-a. Druga, ne manje važna aktivnost, je bila donošenje od strane Centralne banke Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom u bankama, kojom se banke obavezane da:

-           razviju sveobuhvatnu strategiju postupanja sa nekvalitetnim kreditima za period od tri godine, i

-           utvrde godišnje operativne ciljeve vezane za smanjenje nivoa nekvalitetnih kredita.

Donošenje Zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju dugova prema finansijskim institucijama imalo je za cilj da se stvori stimulativni okvir koji podržava realno restrukturiranje u vansudskom postupku ekonomski održivih privrednih subjekata čiji su krediti klasifikovani u kategoriju "B" i "C", čime se eliminišu i razlozi za stečaj ovih privrednih subjekata koji, po pravilu, dovodi u težu poziciju i povjerioce i dužnike.

Finansijsko restrukturiranje u skladu sa navedenim zakonom može se sprovoditi ako dužnik i povjerioci zaključe sporazum o saglasnosti za učestvovanje u finansijskom restrukturiranju, odnosno korisnici hipotekarnog kredita podnesu banci zahtjev za finansijsko restrukturiranje, i to u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Datum do kojeg će se primjenjivati ovaj zakon je 02. maj 2017. godine.

U periodu primjene navedenog zakona ukazano je na određene probleme koji ovaj zakon izaziva u praksi, a naročito:

a) sa aspekta banke:

1)         postupak restrukturiranja, počev od pokretanja postupa do zaključenja ugovora o restrukturiranju podrazumijeva komplikovane procedure (iniciranje restrukturiranja, zaključivanje sporazuma o restrukturiranju, javno pozivanje ostalih povjerilaca da pristupe sporazumu, sastanci povjerilaca, sačinjavanje plana restrukturiranja od strane dužnika, procjena podobnosti dužnika od strane povjerioca, zaključivanje ugovora o restrukturiranju) i taj postupak relativno dugo traje;

2)         postoji obavezno mirovanje duga (kroz privremeni moratorijum ili ugovor o mirovanju duga), što uključuje zabranu pokretanja, odnosno odlaganje izvršenja prinudne naplate koje je pokrenuto od banke i drugih povjerilaca uključenih u proces restrukturiranja. Ovakvo rješenje može biti protiv interesa banke i drugih povjerilaca koji su uključeni u restrukturiranje ukoliko postoje značajni dospjeli dugovi dužnika prema trećim licima koja nijesu uključena u restrukturiranje, jer se na njih moratorijum ne odnosi;

b) sa aspekta dužnika:

1)         dužnik je po navedenom zakonu obavezan da sačini realan plan restrukturiranja i da dokaže finansijsku sposobnost i prihvatljive tokove novca u budućem periodu koji bi bili prihvatljivi za povjerioca. Za to mu najčešće treba stručna pomoć koja iziskuje dodatne troškove;

2)         dužnik treba, na svoj trošak, da uputi javni poziv svim povjeriocima da pristupe restrukturiranju. Na taj način dužnik javno objavljuje da ima značajne finansijske probleme, što ima uticaja na njegovu reputaciju.

Polazeći od značaja održivog finansijskog restrukturiranja za privredu u cjelini, kao i za banke, ocijenjeno je opravdanim da se pristupi izmjenama i dopunama navedenog zakona, u cilju prevazilaženja uočenih problema i radi produžavanja važenja ovog zakona za još jednu godinu.

Kao najznačajnija novina koja se predlaže je određivanje da predmet restrukturiranja u skladu sa ovim zakonom mogu biti, pored kredita klasifikacionih u grupe "B" i "C", i krediti iz klasifikacione grupe "D".

Značajna novina je i propisivanje da, kada se finansijsko restrukturiranje sprovodi samo između dužnika i jedne banke, odnosno između dužnika i jedne mikrokreditne finansijske institucije, dužnik i banka, odnosno mikrokreditna finansijska institucija mogu finansijsko restrukturiranje sprovesti i po internim procedurama te banke, odnosno te mikrokreditne finansijske institucije, uz korišćenje podsticaja iz ovog zakona.

Takođe, precizira se sadržina inicijative koju banci podnosi dužnik koji namjerava da sa bankom zaključi sporazum o postignutoj saglasnosti da učestvuju u finansijskom restrukturiranju, a utvrđuju se i posljedice neuspjelog finansijskog restukturiranja kada je povjerilac banka.

IV. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

Članom 1 predlaže se proširivanje obuhvata kredita koji mogu biti predmet restrukturiranja u skladu sa ovim zakonom, uključivanjem u restrukturiranje i kredita klasifikovanih u grupu "D", jer se i dio ovih kredita, uz odabir adekvatnih mjera, može uspješno restrukturirati. Prema posljednjim podacima, ukupni krediti dati privrednim subjektima klasifikovani u grupu "D" iznose oko 17,2 miliona eura.

Članovima 2, 3 i 4 predlaže se novi režim u vezi sa obaveznošću mirovanja dugova tokom trajanja postupka pregovaranja o finansijskom restrukturiranju dugova. Važeće zakonsko rješenje po kojem se uspostavlja obavezno mirovanje dugova prema povjeriocima koji su uključeni u pregovore, značajno je destimulisalo povjerioce da se uključe u proces restrukturiranja. Predloženim izmjenama predlaže se da se mirovanje dugova ne uspostavlja po automatizmu, već da se uspostavi ako se povjerioci koji se uključe u proces restrukturiranja i dužnik tako dogovore.

Članom 5 predlaže se da u pripremi plana restrukturiranja dužniku može pružiti pomoć jedan ili više povjerilaca, jer banke imaju veliko iskustvo u tim poslovima i pretpostavlja se da će se dužnici lakše opredjeljivati da uđu u proces restrukturiranja ako znaju da pri pripremi plana, kao najznačajnijeg i najsloženijeg dokumenta, mogu očekivati stručnu pomoć od banke povjerioca.

Članom 6 utvrđuje se nova mjera restrukturiranja - oslobađanje od tereta hipoteke, fiducije ili zaloge, dijela sredstava obezbjeđenja datih radi obezbjeđivanja potraživanja koja povjerioci imaju prema dužniku, srazmjerno smanjenju duga. Ova mjera ima poseban značaj kada se u procesu restrukturiranja oslobodi dio kolaterala koji bi dužnik mogao koristiti za obezbjeđivanje dodatnog finansiranja iz eksternih izvora.

Članom 7 predlaže se izmjena važećih odredbi koje se odnose na način pozivanja povjerilaca da pristupe finansijskom restrukturiranju. Umjesto javnog poziva svim povjeriocima, predlaže se rješenje po kojem dužnik u pisanoj formi obavještava povjerioce koji nijesu potpisali sporazum iz člana 29 stav 2 ovog zakona a za koje ocijeni da mogu biti zainteresovani da se uključe u postupak finansijskog restrukturiranja, sa pozivom tim povjeriocima da učestvuju u tom postupku i da prisustvuju prvom sastanku povjerilaca. Ovakvim rješenjem se, sa jedne strane, pojednostavljuju procedure restrukturiranja, a, sa druge strane se, izbjegava opasnost da javno objelodanjivanje činjenice da je neki privredni subjekat u problemima, u određenoj mjeri demotiviše tog privrednog subjekta da pristupi finansijskom restrukturiranju.

Članom 8 se, u odnosu na važeće rješenje po kojem se dug do 100.000 eura može platiti u šest mjesečnih rata a dug preko 100.000 eura u 12 mjesečnih rata, predlažu značajno veće olakšice po pitanju plaćanja dospjelog a neplaćenog poreskog duga privrednog subjekta koji je predmet finansijskog restrukturiranja. Predloženim rješenjem se plaćanje dospjelog duga do 100.000 eura može odobriti u najviše 60, a ne manje od 24 jednake mjesečne rate, a poreskog duga preko 100.000 eura – u najviše 72, a ne manje od 36 jednakih mjesečnih rata.

U cilju proširenja obima kredita koji mogu biti predmet restrukturiranja, članom 9 predlaže se brisanje člana 39 važećeg zakona, kojim je propisano da se podsticaji utvrđeni odredbama čl. 35 do 38 mogu ostvariti samo za prvo finansijsko restrukturiranje određenog dužničko-povjerilačkog odnosa.

Članom 10 predlažu se posebne odredbe o finansijskom restukturiranju. Kao izuzetak u donosu na odredbe čl. 27 do 33 ovog zakona, odredbama novog člana 39a propisuje se da, kada se finansijsko restrukturiranje sprovodi samo između dužnika i jedne banke, odnosno između dužnika i jedne mikrokreditne finansijske institucije, da se dužnik i banka, odnosno dužnik i mikrokreditna finansijska institucija mogu finansijsko restrukturiranje sprovesti i po internim procedurama te banke, odnosno te mikrokreditne finansijske institucije, uz korišćenje podsticaja iz ovog zakona. Odredbama novog člana 39b utvrđuje se sadržaj inicijative za pristupanje finansijskom restrukturiranju koju podnosi dužnik, a odredbama člana 39c propisuje se obaveza banaka da informišu Centralnu banku o razlozima neuspješnih restrukturiranja, koja te informacije koristi za ocjenu kvaliteta upravljanja kreditnim rizikom u bankama.

Članom 11 predlaže se produžetak roka primjene zakona, sa dvije na tri godine od njegovog stupanja na snagu, tj. do 02. maja 2018. godine


IZVOR: Vebsajt Ministarstva finansija, 23.01.2017


Naslov. Redakcija