Trenutna zakonska regulativa u Crnoj Gori očigledno ne pruža dovoljnu zaštitu i pravnu sigurnost zaposlenim trudnicama: žene su primorane da izbjegavaju materinstvo zbog posla jer nakon prijavljivanja trudnoće često se dešava da im se ne produži ugovor o radu.
Zakon se mora promijeniti i njime zaštititi trudnica i porodilja. U svakom slučaju, mora se naći neki način kako bi se povećao natalitet jer žene u većini slučajeva, da bi sačuvale posao, izbjegavaju materinstvo. Crnogorski Zakon o radu ("Sl. list CG", br. 49/2008, 26/2009 - ispr., 88/2009 - dr. zakon, 26/2010 - dr. zakon, 59/2011, 66/2012, 31/2014, 53/2014 - dr. zakon i 4/2018 - odluka US)zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže.
Istraživanje koje je sproveo Centar za ženska prava govori da su 143 ispitanice iz ankete izjavile da su bile trudne barem jednom od 2008. godine. Od toga, 35 odsto njih je izjavilo ili da nijesu bile plaćene ili da nijesu primale državne beneficije tokom porodiljskog odsustva.
"Među anketiranim ženama koje su otišle na porodiljsko odsustvo, 42 odsto se nije vratilo na svoje radno mjesto nakon odlaska. Na pitanje zašto se nijesu vratile, sedam odsto je odgovorilo da nijesu željele, sedam odsto je započelo novi posao, 53 odsto je izjavilo da je njihov poslodavac raskinuo ugovor (otpustio ih), 17 odsto je reklo da im je ugovor istekao dok su bile na porodiljskom odsustvu, a 23 odsto je odabralo opciju da je ‘poslodavac umjesto toga odlučio da zaposli moju zamjenu'", stoji u istraživanju.
Među "drugim" razlozima, jedna žena je navela sljedeće: "Ponudili su mi niži položaj. Objasnili su mi da moram početi ispočetka, jer sam bila odsutna skoro dvije godine" i "nijesam imala ugovor". Izjave koje su dobili sugerišu da se kršenja prava na porodiljsko odsustvo očigledno dešavaju u Crnoj Gori.
"Od ispitanica koje su se vratile na svoje ranije radno mjesto nakon porodiljskog odsustva, većina (74 odsto) je imala iste odgovornosti kao i ranije, šest odsto je imalo manje, a skoro svaka peta žena (20 odsto je izjavilo da su imale više odgovornosti", kaže se u istraživanju Centra za ženska prava.
Šef pravnih kancelarija Saveza sindikata Crne Gore Goran Ćulafić ukazao je da se njima u posljednjih pet godina javilo desetak žena kojima zbog trudnoće nije produžen ugovor u radu. Pružena im je, kaže Ćulafić, zaštita preko Inspekcije rada, a onda su podnesene tužbe koje su, nažalost, odbijene jer zakon nije na njihovoj strani.
"U većini slučajeva trudnice i porodilje ne ostaju na poslu jer im se ne produžava radni odnos", kaže Ćulafić.
On objašnjava da su njihova prava takva da su mnoge podnosile tužbene zahtjeve, ali da su, nažalost, one odbijene.
"Svi slučajevi za koje ja znam su odbijeni jer sud smatra da istekom ugovora o radu na određeno vrijeme poslodavac može da prekine radni odnos, a to se dešava u posljednje vrijeme i u javnom, ne samo u privatnom sektoru", kazao je Ćulafić.
Smatra i da ovaj problem ne ide u korist nataliteta koji je u Crnoj Gori itekako ugrožen.
"Žene su primorane da izbjegavaju materinstvo zbog posla. Zakon treba promijeniti i mora se stati u zaštitu trudnica i porodilja. U svakom slučaju, mora se naći neki način u korist nataliteta jer ovako žene, da bi sačuvale posao, izbjegavaju materinstvo", poručuje Ćulafić.
Kako su ukazali iz Unije slobodnih sindikata, i njima se često javljaju žene koje imaju problem sa svojim poslodavcem kada je u pitanju otkaz ugovora o radu zbog trudnoće.
"Najčešće su u pitanju koleginice koje rade po tzv. prekarnim ugovorima o radu, kao što su ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovor o radu preko agencije za privremeno ustupanje zaposlenih, ugovor o privremenim i povremenim poslovima… Svi navedeni ugovori su temporalnog karaktera, to jest vremenski ograničeni, tako da poslodavac, nakon što istekne vremenski period na koji je taj ugovor o radu zaključen, uvijek ima mogućnost da ne zaključi novi ugovor o radu. Takav problem nemaju koleginice koje su sa poslodavcem zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme", ukazao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.
Iskustvo im, kako kaže, pokazuje da je od avgusta 2008. godine kada je stupio na snagu važeći Zakon o radu, drastično narušeno pravo žene kada je u pitanju materinstvo.
"Ovo je posebno izraženo u realnom sektoru, mada takvih slučajeva imamo i u javnom sektoru. Između ostalog i zbog toga, prema sprovedenim anketama, mladi više preferiraju zapošljavanje u javnom sektoru i u slučajevima kada im je zarada manja", ukazao je Keković.
Kako bi se ovaj problem riješio treba, kaže, da bude što manje nestabilnih ugovora o radu, odnosno treba težiti da se, kako je to nekad bilo, ugovori o radu po pravilu zaključuju na neodređeno vrijeme.
"Danas je taj odnos katastrofalan jer, prema statistikama, od 100 zaključenih ugovora o radu 95 su ugovori o radu zaključeni na određeni vremenski period. Osim toga, država bi morala zakonom propisati obavezu za poslodavce da ne smiju raskinuti radni odnossa zaposlenom koja ostane u drugom stanju, s tim što bi morala preuzeti obavezu da poslodavcu preko centra za socijalni rad refundira naknadu zarade koju isplaćuje za vrijeme dok ostvari materinstvo, odnosno dok istekne pravo na porodiljsko odsustvo", izričit je Keković.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković ukazao je da dobija pritužbe u području diskriminacije po osnovu pola, a u koje spadaju i slučajevi u kojima se javljaju žene koje su bile u fazi korišćenja bolovanja, odnosno porodiljskog odsustva, kao i nakon toga.
"Nijesmo imali veliki broj takvih obraćanja, kada uporedimo sa nekim drugim područjima ili ličnim svojstvima, ali u svakom slučaju radi se o jednoj ranjivoj grupi, gdje smo nastojali prvenstveno da pomognemo posredovanjem. Najčešće se ovakvi predmeti završe preporukama zaštitnika i one su imale odjek u javnosti i bile su medijski promovisane", ukazao je Baković.
Do sada su uglavnom imali pritužbe žena koje su zaposlene u privatnom sektoru, na određeno vrijeme i koje su tražile zaštitu od diskriminacije.
"Njihovi zahtjevi odnosili su se na problem neuplaćivanja doprinosa za socijalno osiguranje, kao i na izostanak produžavanja ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme zbog trudnoće. Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je mišljenje da je članom 108 st. 3 i 4 Zakona o radu utvrđen princip da za vrijeme odsustva sa rada zbog njege djeteta i korišćenja roditeljskog odsustva poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu, samo zbog odsustva sa rada zbog njege djeteta i korišćenja roditeljskog odsustva, dok ne istekne ugovor o radu ako je zaključen na određeno vrijeme.Izuzetak od navedenog pravila je da se, saglasno stavu 4 istog člana, zaposlenoj ženi kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo, rok za koji je ugovorom o radu zasnovala radni odnos na određeno vrijeme produžava do isteka korišćenja prava na porodiljsko odsustvo", objasnio je Baković.
ZAKON O RADU ("Sl. list CG", br. 49/2008, 26/2009 - ispr., 88/2009 - dr. zakon, 26/2010 - dr. zakon, 59/2011, 66/2012, 31/2014, 53/2014 - dr. zakon i 4/2018 - odluka US)
Zaštita zbog trudnoće i njege djeteta
(1) Poslodavac ne može odbiti da zaključi ugovor o radu sa trudnom ženom, niti joj može otkazati ugovor o radu zbog trudnoće ili ako koristi porodiljsko odsustvo.
(2) Poslodavac ne može da raskine ugovor o radu sa roditeljem koji radi polovinu punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, samohranim roditeljem koji ima dijete do sedam godina života ili dijete sa teškim invaliditetom, kao ni sa licem koje koristi neko od navedenih prava.
(3) Za vrijeme odsustva sa rada zbog njege djeteta i korišćenja roditeljskog odsustva poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu.
(4) Zaposlenoj ženi kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo, rok za koji je ugovorom o radu zasnovala radni odnos na određeno vrijeme produžava se do isteka korišćenja prava na porodiljsko odsustvo.
(5) Zaposleni iz stava 2 ovog člana ne mogu se proglasiti licima za čijim je radom prestala potreba usljed uvođenja tehnoloških, ekonomskih ili restrukturalnih promjena u skladu sa ovim zakonom.
(6) Zaposlenom koji je zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme okolnosti iz stava 2 ovog člana nijesu od uticaja na prestanak radnog odnosa.
IZVOR: Vebsajt CdM, 19.05.2019.
Naslov: Redakcija