Zakonom o morskom dobru ("Sl. list RCG", br. 14/92 i 27/94 - dr. zakon i "Sl. list CG", br. 51/2008 - dr. zakon, 21/2009 - dr. zakon i 40/2011 - dr. zakon) je predviđeno da obala pripada svima, u državnoj je imovini i nijedan dio obale ne bi smio da bude ograničen za pristup građanima.
Kako je navela PR "Morskog dobra" Jelena Jelušić, nedozvoljeno je da pristup plaži i moru brane vlasnici imanja koja se graniče sa zonom morskog dobra, a zakonom je predviđeno da upravo moraju obezbijediti pristup građanima i turistima.
Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nisu hotelska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim, ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji i skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti, a ugovor o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti.
"Ovo je predmet kontrole turističke inspekcije i služba kontrole morskog dobra je tu da pomogne, s tim što nema nadležnost za izricanje kazni, postavljanje nekih uslova i sankcionisanje zakupaca. Osim na kraju sezone kad pravimo analizu ugovora i ako je bilo kršenja možemo raskinuti ugovor. Naravno, te podatke o kršenju ugovora dobijamo od turističke inspekcije", kazala je Jelušić.
Po njenim riječima, turisti i građani se uvijek mogu obratiti zakupcu, "Morskom dobru" i inspekciji ako smatraju da su njihova prava ugrožena.
Izvor: Vebsajt CdM, 09.07.2015.