Iako je Nacrt zakona o zaštiti prirode ostvario napredak u odnosu na postojeći Zakon o zaštiti prirode ("Sl. list CG", br. 51/2008, 21/2009 - dr. zakon, 40/2011 - dr. zakon, 62/2013 i 6/2014 - ispr.) potrebno je uvrstiti dva osnovna načela na kojima bi počivao: konkretna saradnja i povjerenje u nevladine organizacije kao i ravnopravno učešće svih kompetentnih organizacija u pogledu upravljanja zaštićenim područjem, naveli su u Centru za zaštitu i proučavanje ptica CZIP.
Naime, kako navode u tom Centru, predloženi Nacrt zakona samo deklarativno informiše o saradnji sa nevladinim sektorom onemogućujući konkretno učešće organizacija civilnog društva u dijelu inicijativa za izradu studija zaštite, statusa upravljača i vršenja monitoringa biodiverziteta.
"Praksa iz zemalja EU govori u prilog tome da saradnja vladinog i nevladinog sektora počiva na povjerenju i sprovođenju zajedničkih aktivnosti posebno u pogledu upravljanja zaštićenim područjima u čijem je interesu stručnost i zaštitarstvo. Primjeri iz regiona kao npr. u Sloveniji govore u prilog da ornitološke organizacije sasvim uspješno upravljaju strogim rezervatima prirode, a speleološka društva i naučno-istraživačke organizacije zaštićenim pećinama. Na ovaj način se umanjuje trošak državnog budžeta, jer se sredstva obično obezbjeđuju iz EU projekata u čemu postojeći upravljači u odnosu na civilni sektor nisu pokazali uspješnost. Takođe se ostvaruje bolja saradnja sa lokalnim stanovništvom i kvalitetnije sprovodi svrha zaštite jer su organizacije ekonomski nezavisne što nije slučaj sa sadašnjim upravljačima zaštićenih područja koji prave ustupke tako što ekonomski valorizuju aktivnosti sa štetnim posljedicama dok neke koji imaju političku konotaciju dopuštaju bez nadoknade (primjer nepostojanja nadoknade NPSJ za vodozahvat na izvorištu Bolje sestre)", saopšteno je iz CZIP-a.
Predloženim Nacrtom zakona se, ističu u Centru, onemogućava podnošenje inicijative za proglašenje novog zaštićenog područja zainteresovanim subjektima iako bi, kako navode, ovo pravo trebalo da ima svako pravno i fizičko lice ukoliko njegov zahtjev zadovoljava minimum opravdanosti.
"Poučeni prethodnim iskustvom i prirodnim bogatstvom ne vidimo smetnje za pokretanje ovog postupka i od strane fizičkog lica, posebno ukoliko se nalazi na privatnom vlasništvu. Na ovaj način bi se izbjegla situacija neuslišenih molbi građana da se valorizuje i zaštiti prirodno dobro makar i na mikro nivou, što sa aspekta zaštite ne smije biti zanemareno", navedeno je u saopštenju.
Ako bi se predložene odredbe, iz Nacrta zakona, a koje se tiču izrade studije zaštite i statusa upravljača, usvojile stvorili bi se, dodaju u Centru, uslovi za apsolutni monopol u izradi studija od strane organa uprave tačnije Agencije za zaštitu životne sredine, koja ne mora nužno biti inicijator niti mora imati sva potrebna stručna znanja za sve tipove staništa.
"Ukoliko bi se otvorila mogućnost izrade Studije i od strane drugih stručnih institucija ili organizacija uključujući i nevladine organizacije, teret izrade studije snosio bi inicijator, a revalidaciju bi vršila Agencija čime bi se ostvario najveći procenat objektivnosti. Na taj način Studiju zaštite marinskog područja, izrađivao bi Institut za biologiju mora jer posjeduje najbolje stručne kvalifikacije za takav rad. Takođe bi studije mogao izrađivati Univerzitet Crne Gore, Nacionalni parkovi što je i logično u slučaju da se prepoznaju kvaliteti novog rezervata u granicama parka. Na ovaj način bi i mnoge nevladine organizacije, propisanih stručnih kvalifikacija za određenu oblast, mogle doprinijeti konkretnim radom na istraživanjima i proglašenju novih područja", istaknuto je u saopštenju.
Posebno je važno, napominju u Centru za zaštitu i proučavanje ptica, da proces revalidacije, Agencija za zaštitu životne sredine vrši bez nadoknade što je do sada bila glavna prepreka izradi studija za kanjon rijeke Cijevne, Šasko jezero i Ulcinjsku solanu.
Pošto revalidacija studije spada u domen redovnih aktivnosti ovog organa to je, kažu, izlišna finansijska nadoknada posebno jer je riječ o oblasti od javnog značaja.
"Isti princip se treba primjeniti i na monitoring biodiverziteta koji treba da vrši pravni subjekat sa najvišim kvalifikacijama i najmanjom finansijskom ponudom putem javnih nabavki bilo u konzorcijumu sa drugim subjektima bilo u odnosu na posebnu oblast za koju je potreban monitoring", zaključeno je u saopštenju.
Izvor: Vebsajt CdM, 07.09.2015.