Zastava Srbije | Zastava Bosne i Hercegovine

ZAKON O SOCIJALNOM STANOVANJU: Neophodno je što prije donijeti podzakonska akta u oblasti socijalnog stanovanja


Stanovanje je, uz pravo na rad, jedna od osnovnih životnih potreba, koja zahtjeva posebnu pažnju cjelokupne zajednice, naročito prema onima koji su slabijeg materijalnog stanja, ocijenio je ministar rada i socijalnog staranja, Boris Marić.

Marić i potpredsjednik Vlade, Milorad Vujović, primili su predstavnike Nacionalne mreže za razvoj socijalnog stanovanja - Srđu Kekovića iz Unije slobodnih sindikata, Igora Miloševića iz ADP ZID i Vladimira Boškovića iz UNO Libertask.

Iz Kabineta Vujovića je saopšteno da su gosti domaćine upoznali sa problemima u razvoju socijalnog stanovanja u Crnoj Gori, nedostacima Zakona o socijalnom stanovanju ("Sl. list CG", br. 35/2013) koji je usvojen prije tri godine, mogućnostima da se on dopuni te inicijativama koje treba pokrenuti da bi sistem socijalnog stanovanja zaživio.

"Ključno pitanje, po njima, jeste osmišljen i održiv način finasiranja socijalne stanogradnje", kaže se u saopštenju.

Predložili su, kako se navodi, osnivanje državnog fonda iz kojeg bi se finasirala gradnja socijalnih i stanova koji bi se davali u povlašćeni zakup.

"Fond bi po njima potrebna sredstva dobijao iz dijela budžeta koji bi se punio od progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnoj svojini, progresivnog oporezivanja neprodatih stanova, dodatnim oporezivanjem neizgrađenog građevinskog zemljišta i iz dijela sredstava od prodaje državne imovine", pojašnjava se u saopštenju.

Navodi se da je po mišljenju gostiju, važno pripremiti, promovisati i usvojiti odgovarajuću dopunu Ustava Crne Gore ("Sl. list CG", br. 1/2007 i 38/2013 - Amandmani I-XVI) kojom bi pravo na stan postalo ustavna garancija koja bi takođe eksplicitno definisala obaveze države u oblasti stanovanja, polazeći od onoga što je Crna Gora indirektno već unijela u određene zakone, kroz prihvatanje ili ratifikovanje međunarodnih pravnih akata koji se odnose na pravo na stanovanje kao ljudsko pravo.

"Istakli su neprihvatljivim da se uredbama ustanovljavaju posebne povlastice u stambenom zbrinjavanju za državne funkcionere, jer je to suprotno ustavnom načelu jednakosti i predstavlja diskriminaciju ostatka društva", dodaje se u saopštenju.

Marić smatra da je stanovanje uz pravo na rad jedna od osnovnih životnih potreba, te da stoga zahtjeva posebnu pažnju cjelokupne zajednice i to posebno prema onima koji zbog svog slabijeg materijalnog stanja ne mogu svoje stambene potrebe na dostojanstven način da zadovolje na tržištu.

On je istakao da je pravo na stanovanje odnosno na stan odgovarajućeg standarda, u današnjem vremenu postalo socijalno pravo bez kojeg je nemoguće ostvarivanje ostalih prava, ličnih, socijalnih, ekonomskih i kulturnih.

"Zbog toga ga, treba unijeti u Ustav CG, kako bi ono postalo zajamčeno i na njega se moglo pozivati. Time bi se uspostavio jedinstveni kriterijum, definisao javni interes i onemogućila diskriminacija u njegovom ostvarivanju", ocijenio je Marić.

On je ocijenio da državne povlastice za stambeno zbrinjavanje trebaju, u prvom redu da koriste najranjivijim društvenim grupama da bi se zagarantovala njihova društvena inkluzija.

"Kršenje ljudskih prava je glavni uzrok siromaštva, tako da pravo na stanovanje, na socijalnu sigurnost i pristup zdravstvu i obrazovanju, hrani i vodi, svakako treba unijeti u Ustav. Na to nas upozorava i ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države te preambularno načelo o uvjerenju da je država odgovorana za uspostavljanje socijalne pravde", naveo je Marić.

Vujović je ocijenio da se država mora vratiti na poziciju tvorca i nosioca stambene politike.

"Prepuštanje ove politike tržištu dovelo je do drastično otežanog pristupa stanovanju, posebno za socijalno najranjivije. Nažalost, nekadašnji fond društvenih stanova je rasprodat, ali je rasprodat i značajan dio ostale državne imovine, a da nije stvoren fond za budući ciklus državne stanogradnje", naveo je Vujović.

On je dodao da se zbog toga konstituisanje i regulisanje ovakvog državnog fonda nameće kao prioritet.

"Savremenim materijalima i načinima gradnje, može se postići cijena od oko 400 eura po kvadratnom metru, uz ustupanje državnog zemljišta za stanogradnju u javnom interesu. Takođe, neophodno je što prije donijeti podzakonska akta u oblasti socijalnog stanovanja", smatra Vujović.

On je pojasnio da se tu u prvom redu misli na Uredbu o mjerilima i kriterijumima za korišćenje sredstava za socijalno stanovanje, zatim Uredbu o uslovima i mjerilima za rješavanje stambenih potreba lica bez stana, odnosno lica bez stana odgovarajućeg standarda, te Uredbu o uslovima, standardima i normativima za planiranje i projektovanje, građenje, korišćenje i održavanje stanova namjenjenih socijalnom stanovanju.

Vujović smatra da minimalna površina socijalnog stana ne bi smjela biti manja od 20 metara kvadratnih odnosno minimalnih pet i makisimalnih sedam metara kvadratnih za svakog narednog člana domaćinstva.

Kada je u pitanju lista prioritetnih ranjivih grupa za socijalno stambeno zbrinjavanje, aktuelni Zakon, prema Vujovićevim riječima, neopravdano zaobilazi beskućnike i dugotrajno nezaposlene osobe kojima je mjesto u vrhu liste prioriteta

Izvor: Izvor: Vebsajt RTCG, 06.10.2016.