Osnovno državno tužilaštvo u 2017. godini zaključilo je 17 sporazuma o priznanju krivice, u prošloj 37, a godinu ranije, odnosno 2015. godine 26 nagodbi sa okrivljenima, ukazala je državna tužiteljka Danka Ivanović-Đerić.
Kada se ovi podaci uporede sa statistikom u prvim godinama korišćenja ovog instituta evidentno je da se on sve više koristi u crnogorskom pravosuđu. Naime, samo u periodu od novembra 2010. godine, kada je zaključena prva nagodba ovog tipa, do kraja 2014. godine u crnogorskim sudovima izrečeno je ukupno 65 pravosnažnih presuda na osnovu sporazumnog priznanja krivice.
Advokat Ratko Pantović ocjenjuje da će se u praksi ovaj institut primjenjivati sve više, ne samo zbog efikasnosti krivičnog postupka nego i zbog mogućnosti okrivljenog da pregovara o kazni i drugim vrstama sankcija pri čemu njegova prava neće biti uskraćena.
Pojašnjavajući suštinu sporazumnog priznanja krivice advokat Pantović je ukazao da se njime krivični postupak u značajnoj mjeri rasterećuje na način što ga čini procesno ekonomičnim, bržim, pa time i efikasnijim. On je naglasio da se zaključenim sporazumom smiju povrijediti prava oštećenog. Prijedlog o zaključenju sporazuma o priznanju krivice može uputiti tužilaštvo, ali i okrivljeni i njegov branilac.
"Nakon upućivanja predloga tužilac i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja krivice pri čemu sporazum mora biti zaključen u pisanom obliku i potpisan od obje strane. Predlog za sporazumno priznanje krivice se mora podnijeti najkasnije na prvom ročištu za održavanje glavnog pretresa", pojasnio je Pantović.
On je naveo i da postoji razlika u odlučivanju u zavisnosti u kojoj je fazi prijedlog podnesen.
"Ukoliko se podnosi prije podignute optužnice, podnosi se predsjedniku vanpretresnog krivičnog vijeća, a nakon podizanja optužnice predsjedniku sudećeg vijeća. U svakom slučaju, okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti", navodi Pantović.
Tokom pregovora okrivljeni i tužilac se usaglašavaju o visini kazne i drugim sankcijama u skladu sa odredbama Krivičnog zakonika Crne Gore ("Sl. list RCG", br. 70/2003, 13/2004 - ispr. i 47/2006 i "Sl. list CG", br. 40/2008, 25/2010, 32/2011, 64/2011 - dr. zakon, 40/2013, 56/2013 - ispr., 14/2015, 42/2015 i 58/2015 - dr. zakon), troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, te odricanju stranaka od prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazumnog priznanja.
Sporazum o priznanju krivice, kako kaže advokat Pantović, sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati korist stečenu imovinskim deliktom kao i predmete koji se po zakonu moraju oduzeti.
"Okrivljeni se sporazumom može obavezati i na otklanjanje štetnih posljedica nastalih izvršenjem krivičnog djela, kroz ispunjenje dospjelih obaveza na ime izdržavanja, plaćanje određenog novčanog iznosa u humanitarne organizacije i obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada", ukazao je advokat.
Advokat Pantović naglašava da primjenom ovog instituta ne smiju i ne mogu biti povrijeđena prava oštećenog s tim što sporazum mora biti u skladu sa interesima pravičnosti. Sud može sporazum o priznanju krivice odbaciti, odbiti ili usvojiti. Predlog se odbacuje ako je podnesen nakon prvog glavnog pretresa, a takođe i ukoliko na ročište po predlogu nije pristupio uredno pozvani okrivljeni.
-"Sporazum o priznanju krivice usvaja se ako okrivljeni svjesno i dobrovoljno prizna krivično djelo za koje se tereti. Pri tome priznanje okrivljenog mora biti u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta. Okrivljeni mora izjaviti i da je potpuno razumio posljedice zaključenog sporazuma i da se odriče prava na žalbu. Ukoliko to nije slučaj, sud donosi rješenje koje se odbija", ukazao je advokat Pantović.
On ističe da se priznanje okrivljenog koje sud nije prihvatio ne može koristiti kao dokaz u daljem krivičnom postupku.
"Sporazum o priznanju krivice kao i sve spise koji su sa njim povezani uništava predsjednik vijeća o čemu se sačinjava zapisnik"; dodao je Pantović.
Kada rješenje o sporazumu postane pravosnažno, predsjednik vijeća u roku od tri dana donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim u skladu sa sporazumom. Protiv te presude dozvoljena je žalba samo u slučaju kada ona nije u skladu sa zaključenim sporazumom, pojasnio je advokat Pantović.
Državna tužiteljka Danka Ivanović Đerić ukazala je da se u praksi najčešće zaključuju sporazumi za krivična djela- laka tjelesna povreda, prevara, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, nasilničko ponašanje, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi.
Evidencije pokazuju da u većini slučajeva nagodbe zaključuju osobe muškog pola.
"U 2015. godini sporazum o priznanju krivice je zaključen sa jednom osobom ženskog pola, u 2016. godini sa tri osobe ženskog pola, dok u 2017. godini, do danas, ni sa jednom osobom ženskog pola nije zaključen sporazum", ukazala je tužiteljka Ivanović Đerić
Zakonikom o krivičnom postupku ("Sl. list CG", br. 57/2009, 49/2010, 47/2014 - odluka US, 2/2015 - odluka US, 35/2015 i 58/2015 - dr. zakon) predviđeno je da sporazum o priznanju krivice važi za sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti osim za djela terorizma i ratnih zločina.
Time je prostor za primjenu ovog instituta značajno proširen.
Dotadašnje zakonsko rješenje propisivalo je da se nagodba može zaključiti jedino za krivična djela za koja je maksimalna kazna zaprijećena do 10 godina zatvora.
IZVOR: Vebsajt CdM, 04.06.2017.
Naslov: Redakcija