Od početka 2014. godine u Višem i Osnovnom sudu u Podgorici razmatrano je 429 zahtjeva za brisanje osuda. U 295 slučajeva osuđenicima je odobreno brisanje "prošlosti" iz sudskih evidencija dok je 134 zahtjeva odbijeno. Među odbijenim našao se i zahtjev osuđenika iz Podgorice koji je brisanje osude tražio radi stalnog zaposlenja.
Sudije nijesu "pale” na tvrdnje osuđenika da pet godina poslije izdržane kazne od godinu i po zatvora nije počinio nijedan eksces kao i da vodi miran porodični život, piše Pobjeda. Uprkos smjernom životu vijeće sudija Višeg suda nijesu prešle preko činjenice da je podnosilac zahtjeva pravosnažno osuđen za silovanje. Napominjući da ovu "grešku mladosti" sud cijeni kao teško krivično djelo, sudije su osuđenika podsjetile da je on inicirao kontakt sa žrtvom i povezao je do borove šume u okolini Podgorice gdje su ga čekala tri druga. Pošto su silovali djevojku, mladići su je dovezli do magistralnog puta, uzeli joj telefon i izbacili je iz auta uz prijetnju da neće dobro proći ako slučaj prijavi policiji.
"Cijeneći navedene činjenice, u svojoj ukupnosti, utvrđeno je da nijesu ispunjeni uslovi za davanje sudske rehabilitacije", navele su sudije Višeg suda u svom obrazloženju.
Komentarišući institut brisanja osude nekdašnji sudija, a danas poznati podgorički advokat Lazar Aković navodi da je obaveza suda da značaj i prirodu djela treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju.
"Postoje greške mladosti, greške određenih ljudi za djela koja možemo svi da napravimo. Ovaj institut je predviđen za takve slučajeve, ali ne i za teška krivična djela", pojašnjava on.
Advokat Aković je kazao da rehabilitacija nastaje ili na osnovu samog zakona zakonska rehabilitacija ili po molbi osuđenog lica na osnovu sudske odluke sudska rehabilitacija.
"Sudska rehabilitacija može se dati licu koje je osuđeno na kaznu zatvora preko jedne do dvije godine, ako u roku od pet godina od dana kada je ta kazna izdržana, zastarjela ili oproštena ne učini novo krivično djelo. Takođe, ovim institutom obuhvaćene su i osobe koje se osuđene na kaznu zatvora preko dvije do tri godine, ako se u roku od osam godina od dana kada je ta kazna izdržana, zastarjela ili oproštena, ne ogriješe o zakon", objasnio je Aković.
Kada je u pitanju brisanje osude po sili zakona, kako je naveo advokat Aković, rješenje o rehabilitaciji donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje kaznene evidencije.
"U slučaju kada je izrečena uslovna osuda, rješenje o rehabilitaciji donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. Takođe, ako nadležni organ ne donese rješenje o zakonskoj rehabilitaciji, osuđeni se sa zahtjevom može obratiti sudu koji mu je u prvom stepenu izrekao presudu", navodi Aković.
On dodaje da u slučajevima uslovne kazne rješenje o rehabilitaciji donosi sud koji je sudio u prvom stepenu i to poslije proteka godine od dana prestanka vremena provjeravanja.
Sa druge strane, osuđenici kojima su brisane presude tvrde da uprkos sudskoj rehabilitaciji pred policijom će uvijek važiti za problematične osobe.
"Policijske evidencije ne poznaju brisanje. Ako si osuđen za najbezazlenije djelo i to najlakšom sankcijom - sudskom opomenom, za policajce ćeš uvek biti osuđivano lice pa makar prošlo i 60 godina", tvrdi on.
Izvor: Vebsajt CdM, 03.08.2015.