Angažovanje državnog službenika u svojstvu stečajnog upravnika u stečajnim postupcima u kojima je povjerilac država nije u skladu sa odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Sl. list CG", br. 39/2011, 50/2011 - ispr., 66/2012, 34/2014, 53/2014 - dr. zakon i 16/2016 - dr. zakon).
To je istakla u mišljenju ministarka javne uprave Suzana Pribilović odgovarajući na pitanje Komore stečajnih upravnika Crne Gore.
Ona je objasnila da se u takvom slučaju dovodi u pitanje nepristrasnost i objektivnost stečajnog upravnika koji je ujedno i državni službenik jer bi, pored ostalog, u stečajnom postupku trebalo odlučivati o pravima i obavezama svog poslodavca - države.
Mišljenje Pribilovićeve naći će se u novom broju časopisa "Reorganizacija, bankrotstvo, likvidacija", a koji izdaje Komora stečajnih upravnika.
Država je povjerilac u 99,9 odsto stečajnih postupaka koji se vode u Crnoj Gori.
Pribilovićeva je objasnila da član 69 Zakona propisuje "da je državni službenik i namještenik dužan da u vršenju poslova izbjegava situacije u kojima privatni interes utiče ili može da utiče na nepristrasno i objektivno vršenje poslova njegovog radnog mjesta, te da se pod privatnim interesom podrazumijeva vlasnički i drugi materijalni ili nematerijalni interes državnog službenika, odnosno, namještenika".
"Odredbom člana 74 (stav 1) istog Zakona propisano je da državni službenik, odnosno namještenik, može van radnog vremena, po prethodno dobijenom pisanom odobrenju starješine državnog organa, obavljati poslove ili pružati usluge fizičkom ili pravnom licu, samo nad tim djelatnostima, odnosno radom državni organ u kojem radi ne vrši nadzor ili kao takav rad nije zabranjen posebnim zakonom i ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno vršenje redovnih zadataka, odnosno, ne šteti ugledu državnog organa", dodala je Pribilovićeva.
Pošto se stečajni upravnik registruje u CRPS kao ovlašćeno lice ispred kompanije u kojoj se vodi postupak, jasno je da on može, u krajnjem, donositi odluke na štetu ili u korist svoga poslodavca-države.
Budući da je taj dopunski rad godinama odomaćena praksa, pitanje je da li stečajni upravnici prilikom imenovanja daju stečajnom sudiji odobrenje za rad nadležnog starešine organa i kakav je interes države u davanju tog odobrenja.
Pitanje je da li je moguće da zaposleni u javnom sektoru raspolaže tolikim viškom radnog vremena i da li je moguće obavljati više odgovornih poslova istovremeno. To iz razloga jer je stečaj složen postupak koji podrazumijeva veliki broj radnji koje se obavljaju u toku radnog vremena, a koje su Zakonom predviđene i kojih ukupno ima 21.
Najveća enigma u sudu, po osnovu dosadašnje prakse, je na koji način stečajne sudije prepoznaju kvalitet i znanje određenog stečajnog upravnika, koje biraju za određene predmete, budući da posljednje tri godine najveći broj predmeta u odnosu na ostale stečajne upravnike dobijaju neki državni službenici?
Iz Privrednog suda je saopšteno da je krajem prošlog mjeseca održana sjednica sudija stečajnog odjeljenja povodom zahtjeva Komore stečajnih upravnika da saopšten stav na mišljenje Pribilovićeve.
"Državni službenik ne može biti imenovan za stečajnog upravnika ako je povjerilac u stečajnom postupku organa uprave kod kojeg je zaposlen", konstatovano je na sjednici stečajnog odjeljenja Privrednog suda.
IZVOR: Vebsajt Vijesti, Milorad Milošević, 02.11.2017.
Izvod iz vijesti, Naslov: Redakcija