Usljed nepostojanja Jedinstvenog tijela vještačenja za utvrđivanje invaliditeta, sve osobe s invaliditetom ne mogu da ostvare pravo na obilježavanje vozila, odnosno na znak pristupačnosti, koje im po zakonu pripada. To je saopšteno za okruglim stolom posvećenom pitanju učešća osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju.
Zato je, prema mišljenju učesnika rasprave, potrebno donijeti podzakonski akt kojim se reguliše način izdavanja, izgled i sadržaj znaka pristupačnosti. Takođe, neophodno je stvaranje zakonskih pretpostavki za formiranje Jedinstvenog tijela vještačenja za utvrđivanje invaliditeta. Učesnici rasprave smatraju da treba uticati na to da sve lokalne samouprave usvoje odgovarajuće propise kojima će se regulisati označavanje parking mjesta za vozila koja su obilježena znakom pristupačnosti.
"Izmjenom propisa treba omogućiti oslobađanje od plaćanja naknade za prolaz kroz Tunel,,Sozina" i prevoz trajektom. Omogućiti praktičnu obuku vozača s invaliditetom, kao I izmijeniti propise koji se odnose na oslobađanje pdv-a i carine na uvoz automobila kako bi se omogućilo olakšano ostvarivanje ovog prava bez administrativnih poteškoća i zahtjeva koji obesmišljavaju ovu povlasticu", zaključeno je za okruglim stolom koji je organizovan pod nazivom "Volim da vozim, a nemam ništa protiv ni da me voze".
Događaj je organizovao Savez udruženja paraplegičara Crne Gore, u okviru regionalnog projekta "Balkanska nezavisna mreža organizacija lica sa invaliditetom" koji finansira Evropska unija putem programa Evropske komisije.
Za Okruglim stolom se govorilo o značaju postojanja adekvatne pravne regulative koja se odnosi na učešće osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju, sa posebnim osvrtom na obilježavanje vozila kojim se prevozi osoba s invaliditetom - znakom pristupačnosti. Istaknut je značaj odredbe člana 18 Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima ("Sl. list CG", br. 33/2012 i 58/2014) kojim je propisano da,,lice sa 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno lice kod kojeg je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti".
Ukazano je i na problem da usljed nepostojanja Jedinstvenog tijela vještačenja za utvrđivanje invaliditeta, ne mogu sve osobe s invaliditetom da ostvare pravo na znak pristupačnosti, koje im po zakonu pripada. Usljed nepostojanja ovog Tijela, koje bi na osnovu jedinstvenih kriterijuma utvrđivalo procenat invaliditeta, osobe s invaliditetom su onemogućene da ostvare svoja prava, jer ne mogu da dobiju status da su osobe s invaliditetom.
Učesnici Okruglog stola pomenuli su i problem nemogućnosti da osoba s invaliditetom pohađa praktičnu obuku za vozača, usljed nepostojanja auto škole koja ima prilagođen automobil, što je prepoznato kao primjer neposredne diskriminacije osoba s invaliditetom.
"Jedna od tema Okruglog stola bilo je i pravo na oslobađanje plaćanja carine i pdv-a prilikom uvoza automobila. Istaknuto je da propisi koji se odnose na ovu oblast predstavljaju veliki problem. Iako zakon omogućava ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja carine i pdv-a prilikom uvoza automobila, usljed neadekvatnog zakonskog rješenja to je u praksi gotovo neprimjenjivo", piše u saopštenju.
ZAKON O BEZBJEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA ("Sl. list CG", br. 33/2012 i 58/2014)
Član 18
Slabovido i slijepo lice koje samostalno učestvuje u saobraćaju kao pješak treba da se kreće uz pomoć bijelog štapa, kao znaka raspoznavanja ili obučenog psa vodiča.
Vozač je dužan da posebnu pažnju obrati na slabovido i slijepo lice iz stava 1 ovog člana.
Radi lakšeg pristupa parkingu, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, državnim organima, organima državne uprave, organima opštine, javnim službama, kulturno-istorijskim spomenicima, plažama i drugim objektima u zoni morskog dobra i nacionalnim parkovima, lice sa 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno lice kod kojeg je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti.
Znakom pristupačnosti može biti obilježeno i vozilo udruženja lica iz stava 3 ovog člana.
Znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja.
Lica i udruženja iz st. 3 i 4 ovog člana ne smiju davati na korišćenje znak pristupačnosti drugim licima.
Način označavanja mjesta za parkiranje iz člana 9 stav 4 ovog zakona, način izdavanja i postavljanja znaka pristupačnosti, kao i izgled i sadržaj tog znaka propisuje organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja, uz saglasnost organa državne uprave nadležnih za poslove zdravlja i socijalne i dječje zaštite.