Poštovani posjetioci, sajt nadalje neće biti ažuriran usljed odluke kompanije Paragraf Lex da se privremeno povuče sa tržišta Crne Gore.

Svi propisi na sajtu kao i ostale informacije ažurirane su zaključno sa 31.3.2021.

Zastava Srbije | Zastava Bosne i Hercegovine
glavna-slika
Email Print

NACRT ZAKONA O ALTERNATIVNIM NAČINIMA RJEŠAVANJA SPOROVA: Izvještaj sa javne rasprave

08.05.2019.


Javna rasprava o Nacrtu zakona o alternativnim načinima rješavanja sporova trajala je 20 dana.

Način sprovođenja javne rasprave (održavanje okruglih stolova, tribina i prezentacija, sa navedenim mjestom i datumom održavanja; dostavljanje primjedbi, predloga i sugestija u pisanom ili elektronskom obliku, sa navedenim načinom i rokom dostavljanja):

- Organizovanjem okruglog stola u hotelu Centre Ville u Podgorici 03. aprila 2019. godine;

- Dostavljanjem primjedbi, predloga i sugestija u pisanom ili elektronskom obliku u roku od 20 dana od dana objavljivanja javnog poziva na internet stanici Ministarstva Pravde i portalu e-uprave.

Ovlašćeni predstavnici ministarstva koji su učestvovali u javnoj raspravi: Ibrahim Smailović – generalni direktor Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor i Nada Stanišić - sekretarka Ministarstva pravde.

Podaci o broju i strukturi učesnika u javnoj raspravi: okruglom stolu prisustvovali su predstavnici Višeg suda u Bijelom Polju, Privrednog suda Crne Gore, osnovnih sudova, Glavnog grada Podgorica, Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, Privredne komore Crne Gore, Arbitražnog suda, Direkcije za imovinu Glavnog grada Podgorica, Advokatske komore Crne Gore, Centra za posredovanje Crne Gore i Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva, dok je pisane primjedbe, predloge i sugestije dostavlila g-đa Dijana Popović Gavranović - načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva i Privredna komora Crne Gore.

Rezime dostavljanih primjedbi, predloga i sugestija, sa navedenim razlozima njihovog prihvatanja, odnosno neprihvatanja:

1. Predsjednik arbitražnog suda pri Privrednoj komori Crne Gore g-din Vesko Božović ukazao je da član 4 teksta nacrta zakona koji uređuje cilj zakona nije u duhu jednog zakonskog, već marketinškog određenja i da je preširoko definisan; da u odnosu na predloženi član 11 treba dozvoliti strankama mogućnost da imaju primjedbe kada one ne učestvuju u izboru medijatora; da u članu 19 treba izvršiti preciziranje na način što treba propisati da sud vrši potvrđivanje poravnanja zaključenog pred Centrom; da pitanja koja se tiču organizacije i nadležnosti Centra za alternativno rješavanje sporova treba urediti posebnim zakonom; da predmetnim zakonom treba ostaviti mogućnost da se formiraju i drugi privatni centri koji će se baviti medijacijom.

Navedene primjedbe, predloge i sugestije radna grupa za izradu ovog zakona detaljno je razmotrila i donijela sljedeće zaključke:

- Prvenstveno je ocijenjeno da je predloženo rješenje iz člana 4 nacrta zakona, koje uređuje cilj zakona, formulisano na način da je deklarisana osnovna intencija, odnosno duh samog zakonskog uređenja alternativnog rješavanja sporova, odnosno šta se sa istim želi podstaći, unaprijediti i u konačnom postići;

- Kada je u pitanju omogućavanje strankama da daju primjedbe na izbor medijatora kada u istom ne učestvuju, ukazuje se davaocu primjedbi da, shodno članu 13 teksta nacrta, stranke sporazumno određuju medijatora ili pak određuju pravila za njegovo određivanje, što znači da je strankama dozvoljeno da one samo izaberu medijatora iz registra medijatora koji se vodi kod Ministarstva pravde. Jedino, u slučaju da stranke ne izaberu medijatora, medijatora određuje Centar za za alternativno rješavanje sporova, i to po redosljedu iz registra medijatora. Izuzetno, ako Centar smatra da je za potrebe medijacije u konkretnom slučaju potrebno da medijator raspolaže posebnom stručnošću i poslovnim iskustvom, može za medijatora da odredi lice koje se nalazi u registru medijatora, a koje nije po redosljedu za određivanje. Shodno navedenom, a imajući u vidu gore navedenu primjedbu i predloženo rješenje iz člana 11 stav 2 nacrta, koje propisuje da će se medijacija smatrati prihvaćenom kada i stranke i medijator potpišu sporazum, stranke imaju mogućnost da, u slučaju da nijesu zadovoljne sadržajem sporazuma koji, pored ostalog, sadrži i ime medijatora, a shodno principu dobrovoljnosti, ne potpišu sporazum o medijaciji;

- Kada je u pitanju sugesija koja se odnosi na preciziranje člana 19 nacrta, obrađivač ukazuje da se predmetnim članom uređuju situacije kada svojstvo izvršne isprave stiče poravnanje postignuto u postupku medijacije u sporu povodom kojeg nije pokrenut sudski postupak, odnosno kada je sudski postupak okončan povlačenjem tužbe, te u drugom slučaju kada je poravnanje postignuto u postupku medijacije u situaciji kada su stranke na taj postupak upućene od strane suda. U prvom slučaju, poravnanje stiče svojstvo izvršne isprave nakon potvrđivanja od strane sudije nadležnog suda određenog godišnjim rasporedom poslova u tom sudu, dok je u drugom slučaju poravnanje postignuto u postupku medijacije osnov za zaključenje poravnanja pred sudom;

- Kada je riječ o sugestiji da se uređenje poslovanja Centra izvrši u posebnom zakonu, ukazujemo da se organizacione norme koje se odnose na Centar za alternativno rješavanje sporova nalaze u Zakonu o alternativnom rješavanju sporova zbog pravnog položaja i značaja Centra u sistemu medijacije i rane neutralne ocjene, kao alternativnih načina rešavanja sporova koji se uređuju ovim zakonom. Ujedno, imajući u vidu da se sve nadležnosti Centra vezuju upravo za primjenu ovog zakona, obrađivač ovog propisa smatra cjelishodnim da navedena pravna pravila budu dio sadržine Zakona o alternativnim načinima rješavanja sporova kako bi se zakonske norme od značaja za dalji razvoj sistema alternativnog rješavanja sporova učinile razumljivijim, a relevantnim državnim organima i drugim pravnim subjektima olakšalo sprovođenje i primjena zakona;

- Kada je u pitanju ostavljanje mogućnosti da za osnivanje drugih privatnih centara, stav je obrađivača da je potrebno održati postojeći sistem medijacije u kome Centar ima centralnu ulogu u uspostavljanju i razvoju usluga medijacije i rane neutralne ocjene, kao i praćenju kvaliteta rada medijatora i neutralnih evaluatora.

2. Glavni administrator Glavnog grada Podgorica g-din Vuksan Vukasanović ukazao je da je naziv zakona široko postavljen u odnosu na materiju koju uređuje; da predloženu odredbu člana 5 treba preformulisati jer nema praktičnu vrijednost kod Ustavom propisane obaveze poštovanja propisanih i potvrđenih međunarodnih propisa; da postoji potreba preciziranja člana 21 stav 3, odnosno da treba dati odgovor na pitanje da li svi troškovi medijacije padaju na teret budžeta jedinice lokalne samouprave u sporovima u kojima je tužena jedinica lokalne samouprave; da obzirom na određenje iz člana 33 treba voditi računa o prekluzivnim rokovima kod radnih sporova; da treba ispitati smisao zakonskog uređenja iz čl. 48 i 49 nacrta zbog činjenice da su potrošački sporovi uređeni drugim propisima, a imajući u vidu naziv samog zakona.

Navedene primjedbe, predloge i sugestije radna grupa za izradu ovog zakona detaljno je razmotrila i donijela sljedeće zaključke:

- Kada je u pitanju primjedba da je naziv zakona široko postavljen, pojašnjava se da su predloženim zakonskim tekstom uređeni najvažniji metodi alternativnog rješavanja sporova, koji nijesu uređeni posebnim zakonom (kao što je to slučaj sa arbitražom, koju uređuje Zakon o arbitraži ili sudskim poravnanjem, koji uređuje Zakon o parničnom postupku), što je uostalom i naglašeno u njegovim osnovnim odredbama, na koji način se posredno prepoznaje da postoje i drugi načini alternativnog rješavanja sporova, na koje se ne primjenjuju odredbe ovog zakona;

- Smisao odredbe člana 5 nacrta je da se u postupku medijacije i rane neutralne ocjene primjenjuju svi evropski standardi koji su opšteprihvaćeni u oblasti medijacije i rane neutralne ocjene, što ima širu praktičnu vrijednosti u odnosu na Ustavom propisanu supremaciju pravila međunarodnog prava u odnosu na nacionalno zakonodavstvo;

- Kada je u pitanju sugstija koja se odnosi na preciziranje člana 21 stav 3, pojašnjava se da je pomenutom odredbom propisano da troškovi medijacije koja se sprovodi pred Centrom, u sporovima u kojima je tužena jedinica lokalne samouprave, padaju na teret budžeta te jedinice lokalne samouprave. Precizno određenje troškova medijacije dato je u članu 20 stav 1 nacrta zakona;

- Pitanje prekluzivnih rokova uređeno je članom 12 teksta nacta, u smislu da je propisano da pokretanjem postupka medijacije prestaju teći svi rokovi za pokretanje drugih vrsta postupaka, u odnosu na zahtjev koji je predmet medijacije;

- Kada je u pitanju smisao zakonskih određenja iz čl.48 i 49 nacrta, ukazuje se da se ovim članovima daje samo definicija alternativnog rješavanja potrošačkih sporova, uz navođenje da se postupak u ovoj vrsti sporova uređuje posebnim zakonom, te propisuje uloga Centra u vezi sa postupcima alternativnog rješavanja potrošačkih sporova.

3. Predstavnik Privredne komore Crne Gore g-đa Maja Golović ukazala je da naziv zakona onako kako je definisan nužno podrazumijeva i uređenje arbitraže, koja je pak uređena posebnim zakonom; da postoji potreba stvaranja uslova za postojanje drugih tijela kojima bi se privrednici mogli obratiti u slučaju postojanja spora; u odnosu na određenje iz člana 4 navela je da se ne može postići uravnotežen odnos između broja sudskih postupaka i postupaka alternativnog rješavanja sporova, obzirom da građani imaju više povjerenja u pravosuđe; da određenje iz člana 51 ograničava mogućnost da evaluator spora, pored sudije, tužioca i advokata, može biti i neko drugo lice, jer veliki broj građana ispunjava preostale tražene uslove, ali ne može biti evaluator spora; da u odnosu na medijaciju kod radnih sporova treba taksativno navesti na koje radne sporove se odnosi, obzirom da se svi sporovi iz rada ne mogu riješiti u medijaciji.

Navedene primjedbe, predloge i sugestije radna grupa za izradu ovog zakona detaljno je razmotrila i donijela sljedeće zaključke:

- Kada je u pitanju primjedba da je naziv zakona široko postavljen pojašnjava se da su predloženim zakonskim tekstom uređeni najvažniji modeli alternativnog rješavanja sporova, koji nijesu uređeni posebnim zakonom (kao što je to slučaj sa arbitražom, koju uređuje Zakon o arbitraži ili sudskim poravnanjem, koji uređuje Zakon o parničnom postupku), što je uostalom i naglašeno u njegovim osnovnim odredbama, na koji način se posredno prepoznaje da postoje i drugi načini alternativnog rješavanja sporova na koje se ne primjenjuju odredbe ovog zakona;

- Po pitanju sugestije koja se odnosi na ostavljanje mogućnosti za formiranje drugih tijela kojima se privrednici mogu obratiti za rješavanje svojih sporova, ukazuje se da će se u narednom periodu svakako raditi i na tome, ali da je neophodno razviti i medijaciju i ranu neutralnu ocjenu kao alternativne načine rješavanja sporova koji su u uporednom zakonodavstvu već dali određene rezultate kada su u pitanju privredni sporovi;

- Sugestija da se ne može postići uravnotežen odnos između broja sudskih postupaka i postupaka alternativnih rješavanja sporova, što je navedeno kao jedan od ciljeva zakonskog uređenja, ne može se uvažiti iz razloga što je Direktivom o pojedinim aspektima medijacije u građanskim i privrednopravnim stvarim 2008/52 u članu 1 stav 1 definisano kao jedan od ciljeva Direktive - olakšavanje pristupa alternativnom rešavanju sporova, pored ostalog, u osiguranju uravnoteženog odnosa između medijacije i sudskih postupaka. To je jedan od ključnih ciljeva čijem postignuću će se težiti i kroz implementaciju Zakona o alternativnim načinima rješavanja spora;

- Pojašnjava se, u odnosu na primjedbu koja se odnosi na član 51, da taksativno određenje i predloženi uslovi za izdavanje licence za evaluatora spora imaju svoje opravdanje u tome da je razvijanje i primjena rane neutralne ocjene spora, kao novog metoda alternativnog rješavanja spora, predviđeno kao jedna od ključnih obaveza u Srednjoročnom programu rada Vlade 2018-2020 i Programu razvoja ARS, kojoj treba posvetiti posebnu pažnju, a uz to je nesporna i potreba da rani neutralni evaluatori, zbog prirode njihovog angažovanja, budu osobe sa velikim, ne samo generalnim pravničkim znanjem, nego i adekvatnim radnim iskustvom, koje se može steći u pravosuđu. S tim u vezi, propisani su uslovi koji zahtjevaju, pored ostalog, radno iskustvo od najmanje 15 godina radnog iskustva na poslovima sudije, tužioca ili advokata;

- Sugestija da treba taksativno navesti u kojim radnim sporovima je moguća medijacija nije prihvatljiva, iz razloga što i važeći Zakon o posredovanju propisuje mogućnost rješavanja radnih sporova u postupku medijacije pred Centrom za posredovanje, tako da je navedeno bila i dosadašnja paksa. Nacrtom Zakona o alternativnim načinima rješavanja sporova preuzeta su navedena rješenja.

4. Sudija Osnovnog suda u Danilovgradu g-đa Nina Radunović ukazala je da je u predloženom članu 19 potrebno urediti situacije u kojima stranke koje su zaključile poravnanje pred Centrom ne dođu u sud kako bi zaključile sudsko poravnanje; da treba razjasniti zašto se poravnanju zaključenom pred medijatorom ne da svojstvo izvršnosti bez potvrde od strane suda. Za predstavnike predlagača postavila je pitanje da li je sud dužan da uputi radnika na posredovanje, ako je on već pokušao da riješi spor mirnim putem prije sudskog postupka.

Navedene primjedbe, predloge i sugestije radna grupa za izradu ovog zakona detaljno je razmotrila i donijela sljedeće zaključke:

- Dodatno uređenje, odnosno preciziranje člana 19, nije potrebno iz razloga što svaka situacija koja će se javiti u praktičnoj primjeni zakona ne može biti uređena posebnom normom. Poravnanje koje nije potvrđeno pred sudom nema svojstvo izvršne isprave, stranke nužno ne moraju pristupiti sudu, već će sud to svojstvo dati poravnanju koje ispunjava zakonom propisane uslove;

- Poravnanje zaključeno pred medijatorom nužno iziskuje potvrdu od strane suda iz razloga pravne sigurnosti, a kod nesporne činjenice da medijator može biti lice koje nije pravnik po zanimanju, što bi za posljedicu moglo imati izvjesne propuste koji bi se u praksi mogli javiti;

- Pitanje da li uputiti na medijaciju radnika koji je pokušao da spor riješi mirnim putem svakako će biti dodatno razmotreno. U svakom slučaju, vodiće se računa da lice koje se već obratilo Centru ili Agenciji za mirno rješavanje radnog spora ne bude ponovo upućeno na alternativno rješavanje tog spora.

5. Direktor Sektora pravnih i opštih poslova Privredne komore Crne Gore g-din Bojan Jovović ukazao je da je suvišno predloženo rješenje iz člana 38 stav 4 nacrta zakona, obzirom da nije cjelishodno da sud upućuje stranke na mirno rješavanje spora ako su prethodno imale neuspješanu medijaciju, što je u konačno suprotno deklarisanom cilju samog zakona.

- Radna grupa je razmotrila navedenu sugestiju i zaključila da ista nije prihvatljiva iz razloga što predmetno zakonsko određenje daje aktivnu ulogu sudu da jedan spor tokom cijelog postupka posmatra sa stanovišta njegove medijabilnosti, kao i da može strankama dati mogućnost da, ukoliko se prilike promijene, mirnim putem okončaju nastalu spornu situaciju.

6. Načelnica Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore g-đa Dijana Popović Gavranović pitala je zašto Nacrt ne prepoznaje krivičnu medijaciju i na koji način će u predstojećem periodu biti uređena pitanja koja se tiču vođenja registra krivičnih medijatora, ko će vršiti obuku, licenciranja itd.

- Radna grupa je ocijenila da su navedena pitanja osnovana i konstruktivna i zauzela je stav da se pitanje mirnog rješavanja sporova u kontekstu krivičnog postupka prema maloljetnim učinicima krivičnih djela dodatno razmotri, kao i da se iznađe rješenje u pravcu zakonskog ili sistemskog uređenja ovog izuzetnog značajnog pitanja.

7. Privredna komora Crne Gore i Načelnica Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore g-đa Dijana Popović Gavranović prednje navedene komentare, pitanja i sugestije dostavili su Ministarstvu pravde i u pisanoj formi.

Osim pomenutih, Privredna komora Crne Gore u pisanim primjedbama, predlozima i sugestijama ukazala je da predloženo rješenje u članu 10 stav 3 ne precizira jasno koja pravila medijacije stranke određuju sporazumom o medijaciji i da u tom pravcu treba izvršiti preciziranje.

- U odnosu na datu primedbu ukazuje se podnosiocu da, imajući u vidu načelo dobrovoljnosti, stranke sporazumno određuju pravila ili pak upućuju na određena pravila postupka, shodno kojima će se medijacija sprovesti, pa bi i dodatno preciziranje i intervencija u tom pravcu bila suprotna navedenom opštem načelu.

Mjesto i datum sačinjavanja izvještaja: Podgorica, 24.04.2019. godine

Naziv organizacione jedinice ministarstva koja je odgovorna za pripremu nacrta zakona, odnosno strategije: Direktorat za građansko zakonodavstvo i nadzor.


IZVOR: Vebsajt Ministarstvo pravde, 24.04.2019.


Naslov. Redakcija